Ovo su uvodne riječi na stranici Sjećanje na Minelu Zukić, kojom se njeguje uspomena na ovu ženu i podiže svijest javnosti o doniranju organa.
Jedan od prvih postova je kolumna “OGLEDALO” MINELINO SRCE … koju piše iz Sarajeva Mugdim Galijašević za Portal www.iBalkan.net. Pročitajte!
Kako to može biti. Pogledah se u veliko ogledalo a ono, ne vidim sebe. U ogledalu se vidi Sead Zukić, iz Zavidovića. Otkud on u mom ogledalu. E, ovo je ogledalo malo čudno, u njemu će se naći mnogi. A ovo postavlja i pitanja. A umjesto mene ogledalo će ispričati priču o Seadu Zukiću.
Znate li ko je 25-godišnja Minela Zukić iz Zavidovića? To je ona djevojka što je avgusta prošle godine u teškoj saobraćajnoj nesreći zadobila po život opasne povrede i podlegla im. Teško je bila povrijeđena i njena sestra Amela. Za volanom je bio Minelin mladić Kemo Selimović, kako Minelin otac kaže, čestit momak. Dakle čovjek iz mog ogledala je Minelin otac.
On svaku noć kada je vedro gleda u nebo i reče mi da ima jedna zvijezda, koja najjače sija, a on zna da je to njegova Minela. Povremeno trepne. Oni razgovaraju. Ona za njega kao da nije ni otišla. Ona odozgo isijava dobrotu i humanost i kao da poručuje: “Babo ponosim se s onim što si uradio”. Ja ga razumijem. I sam među zvijezdama dvije meni najsjajnije su moji rahmetli roditelji. Najsretniji sam kada je vedro, a ja izađem na balkon i mi dugo pričamo. O svemu ja njima govorim. Do mene dopiru i njihovi znakovi. Znači čuju me, mi komuniciramo.
Ljudi snuju,a Bog određuje. Kod porodice Zukić u jednom sekundu život im se razbucao. Promijenillo je i njih kao ljude. Učinilo da se svi skoncentrišu oko jedne jedine ideje “Minelino srce”. Minela je bila uspješan diplomirani pravnik, spremala je magistarski, a s ocem se dogovorila da bi poslije rado doktorirala. Sead je siromašan čovjek, ali veli za svoje dvije kćerke Minelu i Amelu dao bi sve. I prodaće zemlju, a Minela će biti doktor pravnih nauka. Jeste da su siromašni, ali imat će doktora nauka u svojoj kući…
Hrabri otac, kako reče, odlučio je kada je Minela pala u komu iz koje ne može izaći da njene organe donira ljudima kojima od njih život zavisi. Pet života je spašeno ovom odlukom.
– Teška je to odluka. Znao sam, objasnili su mi da Minela ne može preživjeti. To sam uradio jer znam da bi to učinila i moja Minela, veli Sead. Nastavlja da govori:
– Iako sam bez posla, želio sam da moje kćerke završe fakultete. Amela je studirala elektrotehniku. Svi naši snovi su otišli s Minelom. Ali znao sam da moram ostati pribran i za svoju suprugu Nihadu, najbolju ženu na svijetu i drugu kćerku. I Amela je bila sva polomljena. Srećom izvukla se. S još nezaraslim ranama i s gipsom na ruci išla je na fakultet. Takva su moja djeca. Odluku sam donio jer znam da bi to uradila i moja Minela. Čini mi se da mi ona svojim svjetlucanjem odzgo, u stvari ona njena zvijezda, koju poznam jer je najsjajnija, daje znakove da sam dobro uradio, govori mi Sead Zukić iz mog ogledala. On ne traži ništa ni od koga. Ne traži nikakvu odštetu, ne traži nikakvu pomoć. On samo poziva na stranici“Sjećanje na Minelu Zukić” da se što više ljudi okupi oko fondacije “Minelino srce”. U tome će, kaže, imati najveću pomoć u kćerci Ameli i Minelinom mladiću Kemi. Njih troje trebaju voditi tu već osnovanu Fondaciju.
– Na ovaj način moja Minela nastavlja da živi. Na svakoj donorskoj kartici ja vidim svoje dijete, svoju Minelu, vidim njenu dobrotu, izbija joj iz očiju.
– Nije li cijela Hrvatska skočila na noge da se ustanovi zaklada “Ane Rukavine”. Tako Ana živi, njeno ime se izgovara na stotine hiljada puta. Nisu je zaboravili. Zašto mi ne bismo imali ovu fondaciju i tako učinili da moja Minela živi u tijelima ljudi koji su spašeni presađivanjem organa.
– Minela je uvijek s nama. I kada pričamo i kada pijemo kahvu. Ona je tu i ona odobrava to što mi želimo da uradimo. Voljeli bismo da se te donorske kartice nađu kod što više ljudi. Jer ne daj Bože nikome da se desi ovo što se desilo mojoj Mineli, ali tada donorska kartica i darivanje organa daje šansu nekome da živi umjesto onoga ko ne može preživjeti. Teško je naučiti živjeti s gubitkom onoga ko ti je u srcu. Nikada ga nećeš prežaliti, ali će ti biti lakše ako učiniš sve da pomogneš drugima. Mi živimo za to. I ja dok sam živ ću raditi sve da zaživi fondacija “Minelino srce”. Znam ja da je meni do kraja života nositi bol koja nikada neće prestati, ali hoću da u Minelino ime uradim nešto za dobro ljudi. Tako će u stvari uvijek kucati Minelino srce.
– E moje ogledalo, čuješ li ti šta nama ispriča ovaj hrabri čovjek.
– Čujem, pa vidiš li ove dvije kapi što se slijevaju. To su moje suze, pa nisam ni ja od kamena. I pitam se ja koliko ima na svijetu ljudi što bi uradili kao Sead. Evo pitam sve, pitam i tebe. Znam da je teško odgovoriti. I ne treba. A drugo je pitanje bi li bili donor. Znam, treba dobro razmisliti. A kada čovjek ode na onaj svijet, vjerovatno bi mu bilo draže da je nekomedarovao život. Zatamni se ogledalo. Gotov je razgovor. Takvo je ono kaže što ima, nekada nekoga i naruži ako je zaslužio, ali zna i zaplakati.
Poslije ću očistiti one dvije kapljice. U stvari neću do sljedećeg Ogledala…
