Ešli Holstrom je bila transseksualka, svijet je nije razumio, društvo i okruženje u kojem je živjela osudilo je nju i njoj slične. Odlučila je okončati svoj život bacivši se pod kamion, no prije toga ostavila je potresnu poruku koju prenosimo u cjelosti:
“Ovo će biti moje posljednje riječi. Ne mogu da živim više ni dan, pa ću se ubiti. Razlog zbog kog sam to odlučila je što sam transseksualac. Za vas koji niste sigurni šta to znači, iako sam rođena u muškom tijelu, ja oduvijek bila žena. Uvijek sam znala da sam žena. Zbog toga sam jako mlada postala ozbiljno depresivna. Kad sam bila dijete su mi govorili da su ljudi kao ja čudaci i gadovi, da smo bolesni u glavi i društvo nas mrzi. Zbog toga sam mrzila sebe. Pokušavala sam da budem kao i svi drugi, ali ovo nije nešto što možeš da promijeniš.
Tek u 20. godini sam otkrila da nisam sama. Napokon sam imala nadu da ću moći da živim i volim sebe onakvu kakva jesam. Napokon sam otkrila da sam transseksualac i počela sam proces prelaska. Prvi put u životu sam mogla kažem da sam zaista sretna. Uprkos ogromnoj promjeni u životu, nikada nisam sasvim prevazišla depresiju koju sam razvila zbog toga što sam transseksualac. Gdje god sam se okrenula vidjela bih mržnju koju je društvo osjećalo prema nama. Već sam bila zatrovana društvom koje nas nije razumjelo i što je još gore- nije čak željelo da pokuša. Vidjela sam kakav bol je to prouzrokovalo ljudima kao što sam ja, i takvu patnju više nisam mogla da podnesem. Toliko sam željela da pomognem onima koji su prolazili kroz isto što i ja, jer niko nikada ne treba da osjeti da toliko mrzi svoj život da želi da ga okonča, samo da ne bi više nikada iskusio još jedan trenutak tuge. Nisam prva koja se ovako osjeća, i na žalost znam da neću biti ni posljednja.
Pišem sve ovo jer mi je potrebno da se moja priča podijeli. Neću da budem samo još jedan broj u tragičnoj statistici.Ljudi treba da znaju da nisam samo još jedno lice koje nikada nisu upoznali. Bila sam živa. Imam porodicu i prijatelje koje mnogo volim i toliko mi je žao zbog bola koji ću im prouzrokovati. Voljela sam da budem u društvu onih koje volim. Voljela sam da slušam muziku i da pjevam. Voljela sam da sa prijateljima jedem napolju i uživala sam u dobroj hrani. Bila sam prava osoba. I dalje želim da pomognem ljudima i vjerujem da i dalje mogu. Molim vas podijelite moje posljednje riječi. Vjerujem da one mogu da pomognu da dođe do promjene koju društvo mora da napravi, tako da jednog dana ne bude ljudi poput mene. Molim vas pomozite da do ove promjene dođe, jer transseksualci su svuda. Možda nećete znati da nekoga povređujete, sve dok ne bude kasno. Molim vas, pomozite da popravimo društvo”.
