Rasni strijelac sa Emiratesa, najbolji igrač Premier lige igrajući za Arsenal, noseći Topdžije ka vrhu u teškim trenucima koje je klub imao zbog otplaćivanja stadiona zaslužio je kip ispred stadiona.
Kip pored Henry, Bergkampa.. Kip.. ikona kluba, a onda, prva prilika i ‘noga’.
Van Persie je na savjet “dječaka” u njemu prešao u ljutog rivala sjeverolondonskih crvenih, prešao u Manchester United i napravio smrtni grijeh.
Ostavio je Arsenal, kapiten je ostavio traku okrenuo se i pobjegao u tada snažni roster Alexa Fergusona.
Zaboravio je silne povrede koje je imao, renome sa kojim je došao u tim Arsena Wengera koji su mu oni promijenili. “Silovatelj iz Feynorda” zaboravio je ko ga je napravio igračem kakav je tada bio i zaboravio je klub koji njega nikad zaboravio nije.
I činilo se kako nije pogriješio.. Pogodak na Etihadu za pobjedu nad Cityem, obezbjeđena titula prvaka zahvaljujući opet najboljem strijelcu, fantastična sezona iza briljantnog Van Persija.
Činilo se kako je Van Persie samo stavio tačku na blistavu karijeru, ali karma, ta karma..
Dolaskom Davida Moyesa United je počeo propadati, zajedno sa Robinom u špicu napada, United je počeo igrati fudbal u kojem se Van Persie nije snalazio. Prva sezona loša, a onda dolazak miljenika Van Gaala.
I onda opet loša sezona koja je uvjetovala odlazak iz Uniteda. Odlazak u Fenerbahce.
Imat će Robin još godina da igra fudbala, ali nije postao legenda. Propustio je jednu priliku da postane, pobjegao zarad trofeja, kojih je od odlaska u United, Arsenal osvojio više.
Nije postao legenda u Unitedu, otišao je neslavno, a u Arsenalu će zauvijek da nosi epitet kukavice i izdajice. Karma.. ta karma..
