Džesika Tejlor je četiri godine bila u bolnici gdje su je hranili kroz cjevčicu, uopšte nije mogla da govori ni da prepozna članove svoje porodice i mogla je da pomjera samo glavu.
Osim toga, bila je tako osjetljiva na svjetlost i zvuke, da je morala stalno da nosi naočare za sunce i čepiće za uši.
– Volim život i želim da budem dio njega. Pokušavala sam da ne mislim o bolesti i da živim normalno, ali se to nije desilo- rekla je Džesika.
Zbog vremena koje je provela ležeći nepomična u krevetu, Džesika je zadobila osteroporozu. Ljekari su joj rekli da ima kosti poput osobe od 100 godina.
– Bio je to šok, od zdravog kapitena u mom košarkaškom timu postala sam nepokretna osoba – dodala je ona.
Po izlasku iz bolnice, bio joj je potreban nadzor od 24 sata dnevno, Nije smjela da napušta sobu. Da bi se pomjerila sa kreveta na stolicu, bila joj je neophodna specijalna dizalica.
Bez obzira na sve što ju je snašlo, Džesika je jako pozitivna i vjeruje u svoj oporavak. Ona ima dosta planova, posebno sa fondacijom koju je osnovala zajedno sa svojom porodicom sa namjerom da pomognu djeci koja boluju od sličnih poteškoća.
Najveći uticaj na to što ne dozvoljava sebi da bude depresivna i ljuta i da uprkos svemu održava svoj smisao za humor i ljubav prema životu, ima njena porodica sa kojom se zbog bolesti još više zbližila. Džesika smatra da svako treba da se nosi sa onim što mu je život dao i da nikad ne odustaje.
