Osmogodišnji Vedin Kapetanović iz Ljubije kod Prijedora prije tri dana je proslavio rođendan. Za razliku od prošlih, kada je i obična pašteta na rođendanskom slavlju bila misaona imenica, ovaj osmi propratila je prava torta, koju je Vedin dobio zahvaljujući humanosti dobrih ljudi.
Deložacija u Travniku
Dok komadom torte hrani teško bolesnog 63-godišnjeg oca Safeta, koji je zbog posljedica moždanog udara prikovan za krevet, Vedin nam povjerava i svoje rođendanske želje. Nisu dječije!
– Želim da mi otac stane na noge, da ovaj stan dobije pravi krov, da u kući ne kisne i da se popravi kupatilo da se mogu sam okupati – kaže nam ovaj lijepi dječak, inače, učenik drugog razreda Osnovne škole „Mladen Stojanović“ iz Ljubije.
Još dodaje da mu je u školi dobro, da konačno ima sve teke i knjige i besplatan sendvič. Zbog ovog trećeg, uz šeretski smijeh, otkriva i da rado ide u školu.
Safet, supruga Meliha (48) i njihova dva sina, mlađi Vedin i stariji Edvin (14), u avgustu ove godine morali su napustiti alternativni smještaj u Travniku. Zato što je, prema Melihinim riječima, općinska administracija „zaključila“ da u Ljubiji imaju stan. Kakav, to ih, očito, nije zanimalo.
– Nisu pitali da li je to uvjetno ili razrušeno, da li možemo ovdje živjeti. Jednostavno, rekli su nam da im ujutro moramo predati ključ. I tako smo i uradili. Preko noći smo u bescjenje prodavali stvari da bismo sabrali pare za put – kaže Meliha.
Dodaje kako „rastanak“ s Travnikom nikome od njih nije teško pao. Safet je imao želju da živi u stanu koji mu je otac ostavio u Ljubiji. Podiglo se i nešto kredita kako bi ga opremili. I nije ih bilo strah što je od ionako male penzije od svega 325 maraka ostalo samo 120.
Životni san
– Safet je, kad je došao u Ljubiju, često znao reći kako je svoj životni san ispunio. No, očito, kod nas ne može bez nevolje. Ubrzo po dolasku umrla mi je majka. Na dan njene dženaze Safet je dobio moždani udar. Bio je 12 dana u bolnici i stigao kući. Ili, bolje reći, u ovu ruševinu u kojoj sa svih strana prokišnjava kad pada kiša. Ponekad direktno na Safetov krevet s kojeg on sam nikud ne može – priča Meliha i dodaje da je u trenutku kad više nije znala kako i kuda dalje, jer samo za jedan Safetov lijek treba mjesečno izdvojiti 100 maraka, u pomoć priskočio mještanin Ahmet Rešidović.
Priču o ovoj porodici Rešidović je objavio na svom Facebook profilu. Nakon toga počela je pristizati pomoć, odmah iz prijedorskog „Merhameta“, potom manje novčane donacije za krov, a nešto i u Melihine ruke kako bi kupila ono najpotrebnije – lijek i pelene za Safeta, jer on ni bez jednog ni bez drugog ne može.
Do prije nekoliko dana obrok iz javne kuhinje bio je jedina sigurna pomoć ovoj porodici. Sada, zahvaljujući dobrim komšijama, imaju i nešto više hrane, ali dodatnu muku muče s miševima i pacovima, kojih zna biti i 15. Kapetanovići ih hvataju na ljepilu koje im Meliha svaku večer postavlja kao zamku. Ali, uvijek dolaze novi, navikli na stan prepun rupa.
Kako pomoći
Ljubijanci, njih nekoliko prema Rešidovićevim riječima, žele ovoj porodici postaviti krov. Ali, to je samo kap u moru njihovih potreba. I sama bolesna, Meliha sanja neki bolji i ljepši život u kojem joj za kupatilo neće trebati čizme, sanja lijepo obučenu i situ svoju djecu, siguran san u kojem neće strahovati da će im preko jorgana preskočiti pacov.
Sanja i nekoliko metara drva za zimu koja samo što nije stigla, najobičnije mjesto gdje će osušiti veš. Ovoj porodici treba pomoć i svi koji to žele učiniti mogu Kapetanoviće naći u Ulici Tone Perića broj 6 u Ljubiji kod Prijedora. Njihovi brojevi telefona su 061/452250 i 064/4229964.
Broj Safetovog računa koji je otvoren u „Intesa Sanpaolo banci“ je 962091-21-322130.
