Po nekima, među kojima su i inženjeri šumarstva, riječ je o kanadskom crnom orahu čiji plodovi nisu jestivi, ali je u svijetu ova vrsta veoma cjenjena u građevinarstvu. Ipak, mnogo je više onih koji vjeruju, a posebno kod onih koji ne kriju ljubav prema Rusiji, da je riječ o kavkaskom (ruskom) orahu. U suštini, nesporno je da je riječ o jednoj vrsti oraha i u priči o gorostasnom stablu čiji je prečnik oko metar i po u prijednosti su oni koji su ubjeđeni da je riječ o kakvskom orahu. Ako je stvarno kavkaski orah, onda Milanovčani vjeruju da znaju i kako je ova vrsta oraha stigla na tle Srbije.
– U Rusiji, a posebno na Kavkazu, običaj je da vojnici koji polaze u rat, od majke dobijaju po nekoliko oraha koji ih čuvaju od svakog zla, ali i da imaju šta da pojedu i da prežive ako, ne daj bože, zapadnu u veliku nevolju.
Poznato je da jedan takav orah raste i na Avali, gdje se u vrijeme kad je ruska vojska oslobađala Beograd, za vrijeme Drugog svjetskog rata, nalazila vojna bolnica. Mnogi ruski vojnici su u toj bolnici umirali i sahranjivani su nedaleko od bolnice zajedno sa svojim vojničkim torbama u kojima su bili i orasi.
Iz groba jednog neimenovanog crvenoarmejaca na Avali, to je dokazano, odmah poslije oslobođenja Beograda iznikla je sadnica čudnog oraha koji i danas postoji i rađa.
Takođe, poznato je da i u gradskom parku u Aleksincu gdje su u vrijeme srpsko-turskih ratova sahranjivani ruski vojnici koji su se kao dobrovoljci borili u Srbiji na isti način izniklo drvo oraha, što su potvrdili i eksperti iz ove oblasti. Ako je tako, ako je dokazano da su na Avali i u Aleksincu nikla stabla kavkaskog oraha i ako je zaista riječ o ruskom, a ne kanadskom orahu, onda je moguće da je i orah u Gornjem Milanovcu iznikao na sličan način – ubjeđeni su Milanovčani, koji su mišljenja da je milanovačko stablo neobičnog oraha izraslo mnogo prije Drugog svjetskog rata.