Član zloglasne jedinice tereti Kuraka i za još dva ubistva i spaljivanje “Metropola”.
Važan svjedok Dejan S., koji živi u inostranstvu, dao je zvaničnu izjavu Tužilaštvu za organizovani kriminal još 10. oktobra 2011, ali se tek pred suđenje optuženima za ubistvo Ćuruvije našla među dokazima.
On je tada ispričao da je septembra 1994. bio u kampu u Lipovačkoj šumi u Jedinici za antiteroristička dejstva, preteči JSO, gdje je Kurak bio instruktor borbenog pucanja i borilačke vještine “kjoko šinkai”. Kurak je sprovodio obuku zajedno sa Draganom Filipovićem Fićom, pripadnikom Druge uprave DB. Dejan S. je napomenuo da se sa Kurakom intenzivno družio od septembra 1994. do maja 1995, i da su bili zajedno na ratištima.
– Miroslav i ja smo izuzetno dobri drugari i sa njim nikada nisam bio u zavadi. Ponašao se zaštitnički prema meni. Kuraka sam vidio 1996, kada sam ga upoznao sa njegovom suprugom Anom, djevojačko Vignjević, iz Pančeva. Kasnije sam ga rjeđe viđao, dolazio sam kod njega u noćni klub “San set” na Karaburmi. Tada je već počeo da odlazi na Kipar – svjedočio je Dejan S.
Njegovo posljednje viđenje sa Kurakom je veoma značajno za istragu ubistva Ćuruvije, i to 10. aprila 1999, dan pred ubistvo novinara.
– Išao sam do mog rođaka u Pančevu, koji živi ulicu dalje od Kurakove supruge Ane. Negdje između 10 i 11 časova sreo sam Miroslava u bijelom “golfu 3”. Izašao je iz kola, pozdravili smo se, tu me je izljubio… Anu sam tada sretao u Pančevu i rekla mi je da Miroslav vozi taj automobil i da ga dijeli sa Ratkom Romićem. Oni su najbolji drugari, zajedno su držali klub “San set” – naveo je Dejan S. potvrđujući navode drugih svjedoka i tvrdnju tužilaštva da su Kurak i Ratko Romić, tada glavni inspektor Druge uprave DB, koristili bijeli “golf” prilikom ubistva Ćuruvije.
Dejan S. je još direktnije optužio Kuraka za ubistvo novinara pozivajući se na razgovor sa prijateljicom iz Pančeva Aleksandrom K., koja je radila u restoranima Kuraka na Kipru.
– Kurak je držao tamo neke restorane. Nisam siguran da li su restorani bili na njegovo ime ili su bili od Franka Simatovića. Simatović je kum Kurakovom djetetu. Aleksandra mi je ispričala da je Miroslav došao kod supruge Ane i da je tražio da mu da novac, jer on ima samo kiparske funte. Ona je pitala odakle ti, a Kurak je odgovorio: “Misliš da sam ubio Ćuruviju za džabe” – svjedočio je Dejan S. i dodao da je bilo u pitanju oko 300.000 kiparskih funti. On je ispričao da je Kurak taj novac predao tastu, koji ga je odnio u Makedoniju i oprao. Dejan S. je naveo isto što i svjedoci saradnici iz zemunskog klana, kao i Milorad Ulemek Legija, ključni svjedok za ubistvo Ćuruvije, da su “zemunci” kasnije htjeli da ubiju Kuraka.
Ubistvo Vladana Petrovića Regine
– Lično sam od Miroslava Kuraka čuo da je ubio Vladana Petrovića Reginu. To sam čuo u Velikoj Kladuši, mislim da je bio novembar ili decembar 1994. Bili smo u “micubiši pajeru”, Miroslav je htio od jednog čovjeka da kupi pištolj “glok”. Dao mu je CZ 99 i 350 njemačkih maraka. Pitao sam ga: “Što si to uradio, Miroslave”. Rekao mi je da je pitao Frenkija (Franko Simatović) i da je sa tim pištoljem ubio Vladana Petrovića. Kazao mi je: “Ovaj pištolj traži cijela beogradska kriminalistička policija”. Kurak i Petrović su se potukli kod bazena „25. maj“ u Beogradu. Nakon nekoliko dana, Kurak ga je vidio u gradu kod neke prodavnice brze hrane. Petrović je potegao pištolj prema njemu i vratio ga za pojas. Kurak je onda pucao u njega. Izašao je iz kola i sebi pucao u stomak pod uglom iz Petrovićevog pištolja. Kurakov pištolj je onaj koji je dao u Bosni – svjedočio je Dejan S. i detaljno opisao kako je izgledao pištolj.
Paljenje “Metropola”
Dejan S. je saznao od svoje prijateljice Aleksandre K., koja je dugo radila na Kipru u restoranima koje su vodili Miroslav Kurak i njegov supruga Ana, da je optuženi za ubistvo Ćuruvije zapalio “Metropol” kada je smjenjen direktor iz JUL-a, a on dobio otkaz za prostorije.
