Ljudi danas konzumiraju otrovnu hranu, ponekad i u velikim količinama, a najčešće nemaju pojma što jedu. Takav odnos prema hrani uzrok je velikog broja bolesti današnjice, no, ništa zbog toga.
Činjenica je da bi neki proizvodi u svijetu hrane trebali nositi oznaku – OTROV, koliko su toksični, ali to se naravno ne događa. Jedna od tih namirnica je čips koji je izazvao senzaciju u prehrambenom svijetu jer su ga pojedini američki mediji poput natural newsa, living traditionally, healthy food house itd. proglasili najotrovnijom namirnicom u na tržištu hrane u svijetu. Ne bi to bilo ništa da upravo tu namirnicu ne konzumiraju milijarde ljudi u svijetu i to u abnormalnim količinama. Da, svi znamo da je čips nezdrav ali da je toliko toksičan da se apsolutno treba isključiti iz svakodnevne prehrane, to nikome nije u potpunosti jasno. Jer da je, čovječanstvo bi prestalo s konzumiranjem ove kancerogene namirnice.
Mnogi ljudi su uvjereni da se čips priprema od krumpira, no kako ovi mediji navode, to je daleko od istine. Kako oni pišu, u prvoj fazi proizvodnje sastojci poput riže, pšenice, kukuruza i krumpirnih pahuljica miješaju se kako bi se dobilo tijesto, koje se zatim oblikuje u kalupima, nakon čega se prži u kipućem ulju i prosušuje. U zadnjoj fazi čipsu se dodaju pojačivači okusa koji su sami po sebi toksični. Iako su svi sastojci za smjesu od koje se radi čips genetski modificirani (jer su jeftiniji i dostupniji) jedan od najopasnijih sastojaka u čipsu nije dodan u procesu proizvodnje, već je nus-produkt proizvodnje.
Akrilamidi, su opasna kancerogena supstanca za koju je odavno poznato da uzrokuju rak kod životinja, a upravo čips ih ima u nenormalnim količinama, daleko od dopuštene mjere, kako navode gore spomenuti mediji.
Do stvaranje akrilamida dolazi kod pripreme hrane koja je bila izložena termičkoj obradi pečenjem i prženjem, zbog čega su posebno prisutni u čipsu jer se nakon pečenja na visokoj temperaturi i isušuju na visok temperaturi. Činjenica je da sva hrana koja se obrađuje na temperaturama iznad 100 Celzijevih stupnjeva sadrži ovu kancerogenu supstancu, a razina ove tvari u popularnoj namirnici koja osvaja svijet toliko je iznad dopuštene razine, da je 2005. godine Kalifornija tužila jednu tvrtku zbog toga što ne upozorava svoje potrošače na opasnosti i otrove opasne po zdravlje koji se nalaze u prehrambenim proizvodima.
Hrana je dizajnirana da ubija
Hrana je dizajnirana da ubija! Otkriće je to nezavisnog američkog laboratorija Natural Newsa koji je analizirao više od 1000 vrsta različite hrane, od ‘super’ hrane do junk fooda preko vitamina, žitarica i svega što se danas nudi pod oznakom ‘hrana’. Mike Adams glavni znanstvenik i osnivač ovog laboratorija došao je do jednog jedinog zaključka; ‘Hrana danas dizajnirana je tako da ubija!’ ‘Na temelju onoga što sam vidio putem atomske spektroskopije i analize svih tvari koje ljudi konzumiraju na dnevnoj bazi moram poručiti u grubo da je stanje zaista alarmantno’ govori Adams te dodaje ‘dokazao sam kako je hrana danas namjerno dizajnirana, ne da bi čovjek pomoću nje preživio, već upravo suprotno, da ga se što prije usmrti.’
Adams je rekao javnosti kako su istraživanja njegova laboratorija, a koja traju već dugi niz godina pokazala zastrašujuće činjenice kao na primjer, hrana danas izaziva smrt, psihičke bolesti poput demencije, stresa, depresije, preko neplodnosti do oštećenja pojedinih organa, ali i ono što je najvažnije, dolazi do gubitka sposobnosti čovjeka da razmišlja racionalno;dolazi do smetenosti, nedostatka koncentracije,zaboravljanja itd.. Tu su i kožne bolesti, tumori, moždani udari i sve druge napasti koje se kriju iza riječi ‘Hrana’.
‘Puno je toga više nego što su analize pokazale, od kontaminacije hrane teškim metalima koje ljudi svakodnevno konzumiraju, a koje vode u grob same po sebi. Ovdje se radi o potpuno namjernoj formulaciji toksičnih otrova u proizvodima koji se masovno koriste u cijelom svijetu.’
Rezultat toga je, tvrdi Adams ono što vidimo: ‘Masovno ludilo i retardacija, porast kriminaliteta, kolaps masovne radne snage, povećanje ovisnika o državnoj blagajni, kolaps demokracija koje ne mogu zaživjeti zbog kognitivne retardacije masa koje imaju pravo glasa, porast zatvorske populacije, ali i potpuni kolaps sposobnosti sveopće javnosti koja ne može shvatiti ni osnovne informacije, a koje im se serviraju u medijima.’
