Elegantni, tanki, dugački čamci privlače pažnju svih turista koji posjete Veneciju, pa makar ih i ne isprobaju. Gondole na venecijanskim “ulicama” plove već čitav milenij jer se prvi zapisi o njima spominju još u 11. vijeku, a u 15. vijeku pojavljuju se na slikama italijanskih umjetnika Bellinija i Carpaccia.
Kako je grad izgrađen na nekoliko ostrva, najlakši oblik prevoza bio je čamcima. A gondole su bile najprihvatljivije za prijevoz putnika zahvaljujući svojim manevarskim mogućnostima i brzini.
U 17. vijeku upotreba gondola bila je poprilično raširena i bilo ih je oko 10.000. Venecijanci danas koriste vodene taksije za prijevoz, a gondole, kojih je sada manje od 500, koriste uglavnom turisti. Osim tih turističkih postoje i “trajektne” (ferry) gondole za prelazak Grand Canala. No, ove turističke u usporedbi s njima djeluju poput luksuznih automobila, a dolaze sa svim dodacima kako bi doživljaj putnika bio što bolji.
Specifičnog su dizajna. Na prednjem dijelu imaju željezni vrh u obliku slova S koji predstavlja oblik Grand Canala, dok svaki od 6 zubaca predstavljaju 6 predjela Venecije, a malena arkada iznad most Rialto. Praktična svrha tog željeznog vrha protivteža je gondolijeru koji stoji na zadnjem dijelu gondole.
Crni dugački čamci napravljeni su od 280 dijelova, od različitih vrsta drveta. Gondole su dugačke 11 metara, a teže 600 kilograma. Zahvaljujući svom asimetričnom obliku njima može upravljati samo jedan čovjek s jednim veslom. Prema lokalnom zakonu, gondolijer može biti samo osoba rođena u Veneciji.
Gondole su uvijek su bile romantične i privlačile parove, a nekada su imale i kabinu koja je omogućavala privatnost pri ljubavnim susretima.
Za izradu nove gondole potrebna su oko 2 mjeseca, a njihova cijena kreće se od 20.000 eura naviše. Možda to objašnjava zašto cijena pojedinačne vožnje za turiste nije ispod 80 eura po satu…
