Milica Milović iz Novog Sada i Bajram Kinoli iz Đakovice zajedno su već pet godina i žele da se vjenčaju. Međutim, budući da Bajram ima srpsko državljanstvo, ali kosovsku ličnu kartu, on zvanično ne postoji za srpske institucije. Zbog neuređenih odnosa Beograda i Prištine, oni ne mogu da ostvare neka od osnovnih ljudskih prava.
“Ja sam sebi nekoliko puta postavila pitanje – šta bi se desilo da ja ostanem trudna i rodim dijete, i kako bih ja dokazala ko je otac, ako se kosovska lična karta ovdje ne priznaje? To bi značilo da bi dijete moralo da bude registrovano na moje ime, jer ne postoji nikakva regulativa po tom pitanju”, kaže Milica.
Svi stranci u Srbiji imaju pravo na boravak od tri mjeseca. To se ipak ne odnosi na ljude sa kosovskim dokumentima, pa Bajram mora na svakih petnaest dana da putuje do prelaza Merdare, kako bi zvanično izašao iz Srbije. U posljednje dvije godine, koliko žive u Novom Sadu, Bajram je samo na ova putovanja potrošio oko 50 dana i preko 2.500 evra.
“Ne mogu da planiram svoj život u Novom Sadu. To je najveći problem, jer, mislio sam da ću živjeti ovdje, započeti svoje hobije, svoj život, rutinu, ali ovako, taman kad se opustim poslije sedam dana, razmišljam kako ponovo treba da se vratim”, kaže Bajram.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije ostalo je bez komentara na pitanja o statusu osoba koji imaju kosovska dokumenta.
Budući da je ćutanje institucija ono sa čim se Milica i Bajram susreću svakodnevno, njihova budućnost još uvijek će zavisiti od politike.
“Briga me za politiku između dva naroda. Mislim, mi smo istovremeno ljudi, sa istom krvi. Ali, politika se mješa u život normalnih ljudi, koji žele da žive gdje god žele”, dodaje Bajram.