Brojne su spone između Albanaca i Bošnjaka, historijske, vjerske i kulturne, bilo da se o genezi tih veza zna i govori ili da je znanje oskudno, pa čak i nikakvo, rečeno je na tribini (okruglom stolu) u Sarajevu, održanoj u organizaciji Zajednice Albanaca u Bosni i Hercegovini povodom decenije od proglašenja nezavisnosti Republike Kosovo.
Bošnjaci su jedan od faktora stabilnosti u mladoj državi Kosovo, ustvrdio je jedan od uvodničara Ćerim Bajrami, zamjenik kosovskog ministra za dijasporu, dodajući da Bošnjaci i Albanci, dva stara i bliska naroda, nemaju sporova kroz historiju te danas imaju iste aspiracije prema članstvu u Evropskoj uniji.
Prema popisu iz 2011. godine, Bošnjaka na Kosovu je bilo oko 28.000 i više od 2.000 popisanih je kao prvi maternji jezik navelo bosanski. Najviše ih živi u prizrenskoj općini, a zastupljeni su i na području Peći, Dragaša, Mitrovice, kao i manji broj u Prištini. Imaju tri mjesta u kosovskoj skupštini, odmah iza Srba s deset poslanika, rekao je Bajrami.
Uprkos svemu, Bosna i Hercegovina još nije priznala Republiku Kosovo, dodao je, a dvije države primjenjuju rigorozan međusobni vizni režim, što je dovelo do prekida ili otežanja doskorašnjih čvrstih veza iz vremena zajedničkog življenja u Jugoslaviji – privrednih, ekonomskih, trgovinskih, poslovno-investicijskih, naučno-obrazovnih, kulturnih, sportsko-turističkih, rodbinskih i prjateljskih.
Nepriznavanje dokumenata Kosova stvara nesagledive posljedice državljanima BiH kosovskog porijekla u smislu rješavanja egzistenacijalnih pitanja i problema, kao što su pitanja radnog staža, penzija, priznavanja izvoda iz matične knjige rođenih i umrlih, sklapanja brakova i niza drugih pitanja od posebnog značaja i interesa za obje države i građane, upozorili su organizatori ove tribine.
Kako je primarni cilj skupa bio da, ne ulazeći u političku sferu odnosa između dviju država niti u buduće elemente tih odnosa, ukaže na probleme s kojima se suočavaju građani BiH i Kosova zbog međusobne primjene rigoroznog viznog režima, apelirano je da u Bosni i Hercegovini bude donesena odluka o priznavanju dokumenata Kosova, što će građanima porijeklom s tog područja omogućiti rješavanje životnih i egzistencijalnih problema. Upućen je i apel da institucije dviju država pokrenu razgovore s ciljem ukidanja viznog režima.
Značajan dio današnje tribine bio je posvećen učešću Albanaca u odbrani Bosne i Hercegovine devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je, po riječima predsjednika Saveza Albanaca u BiH Muharrema Zejnullahua, na jednom sastanku data besa, tradicionalna i nepobitna riječ, da učesnici neće napustiti Bosnu i Hercegovinu u njenim najtežim momentima već snositi ratne teškoće zajedno s drugim građanima.
– Mi u Bosni i Hercegovini se ne osjećamo kao nacionalna manjina, naprotiv, osjećamo se autohtonim jer smo tako dugo tu, što govore i toponimi, imena mjesta i naselja – kazao je Zejnullahu.
O učešću Albanaca, vojnika na prvim linijama i komandanata, u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini, na tribini je govorio i prof. dr. Ismet Alija. U prilog tome je, između ostalog, naveo susret Alije Izetbegovića sa Salijem Berišom iz 1993. godine, kada je Izetbegović rekao da Albanci aktivno učestvuju u odbrani zemlje na čijem je čelu.
O bošnjačko-albanskim odnosima i sponama te osjećaju bliskosti, gledano iz historijskog ugla, govorio je prof.dr. Enes Pelidija, podsjetivši da je nezavisnost Republike Kosovo proglašena 17. februara 2008. godine u 16 sati, a dan kasnije uslijedilo priznanje od više država da bi do danas to učinilo više od stotinu zemalja.
Prijateljstvo seže i od Srednjeg vijeka, iz vremena vladavine bosanskog kralja Stjepana Tomaša, a nakon toga slijedi višestoljetno zajedničko bivstvovanje u granicama Osmanskog carstva, kada je saradnja među Bošnjacima i Albancima bila izraženija nego i danas.
U XIX stoljeću je Husein-kapetan Gradaščević, ne slučajno, otišao na Kosovo, gdje je nanio poraz osmanskoj vojsci, a tokom Drugog svjetskog rata, značajan broj Bošnjaka iz Sandžaka je našao spas bježeći na Kosovo i u Albaniju, što je činjenica o kojoj niko ne govori, istaknuo je Pelidija.
Izlaganje je završio konstatacijom o učešću Albanaca, zajedno sa svim ostalim patriotima, u borbi za odbranu i priznanje Bosne i Hercegovine devedesetih godina prošlog stoljeća.
Pelidija je naveo i podatke o ukupno 1.739.825 stanovnika na Kosovu i od toga, 32.000 Bošnjaka. Prema popisu iz 1991., Bošnjaka je bilo 57.826, tri posto među 1.996.000 svih stanovnika.
Na prepolovljavanje njihovog broja na Kosovu, u odnosu na ’91. godinu, utjcalo je više subjektivnih i objektivnih okolnosti, zaključio je.
