Traži se krvnik. Kvalifikacije i kvalitete koje bi idealni kandidat morao imati: spretnost, hladnokrvrnost, bezosjećajnost, izvrsna vještina u vezivanju čvorova. Poslodavac, sukladno važećim zakonima, nudi prilično sigurno radno mjesto. Poželjni su samo muški kandidati. Tako bi otprilike mogao glasiti oglas za posao koji raspisuje Ministarstvo pravosuđa Zimbabvea. Ali ono što zvuči poput najcrnjeg britanskog humora zapravo je gola stvarnost. Vlasti u ovoj zemlji, naime, doista očajnički traže hladnokrvnog krvnika koji će raditi na vješalima strogo čuvanog zatvora Chikurubija pored glavnoga grada Hararea.
Meko srce građana Zimbabvea
Posljednji zaposleni krvnik je dao otkaz prije 10 godina, nakon što je objesio dvojicu ubojica. Bio je, kažu, premeka srca za ovaj posao. Nakon toga je Ministarstvo pravosuđa u više navrata raspisivalo natječaj za ovaj posao, ali, prema navodima jedne glasnogovornice, nitko se na njega nije javio. Cousina Zilalu, direktora ureda Amnesty Internationala u Zimbabveu to ne čudi: “Ljudi u Zimbabveu ne žele smaknuća, ne žele da se ubija. Ako pogledate zadnjih deset godina, ni u jednom slučaju javnost nije vršila pritisak na vladu da izvrši smrtnu kaznu.”
Između proglašenja neovisnosti Zimbabvea 1980. godine i zadnjeg izvršenja smrtne kazne prije više od deset godina smaknuto je, koliko se zna, oko 70 ljudi. Od onda u ćelijama sjedi 117 osuđenika na smrt i čeka svoju sudbinu. Neki od njih već preko 15 godina, kaže Cousin Zilala: “To je stravično. A smrtna kazna je nečovječna, to je mučenje čovjeka i to je neprihvatljivo.”
Ministar pravosuđa protiv smrtne kazne
Amnesty International već godinama se, zajedno s crkvama i civilnim udrugama bori protiv smrtne kazne. A čini se da po tom pitanju u Zimbabveu nešto i događa u tom smjeru. Tome se nada i odvjetnik Tendai Biti koji je pred Ustavnim sudom podnio žalbu protiv smrtne kazne. “Činjenica je da je u međuvremenu u Zimbabveu veliki broj ljudi protiv smrtne kazne, pa čak i naš ministar pravosuđa i zamjenik predsjednika. Oni samo do sada još nisu imali hrabrost u javnosti se založiti za ukidanje smrtne kazne. Zato se mi sada borimo da ona bude proglašena protuustavnom”, objašnjava Biti.
Ministar pravosuđa i zamjenik predsjednika je Emmerson Mnangagwa. On iz prve ruke zna kako je to kada nad tobom visi mač smrtne kazne. Dok je Zimbabve još bio britanska kolonija, on je kao borac za neovisnost bio osuđen zbog sabotaže. Ostao je pošteđen smrtne kazne samo zato što je imao manje od 21 godinu. Danas se on zna i našaliti na račun kandidata za smrtnu kaznu: “Imaju sreće što im ja nisam potpisivao presude. Ali, šalu na stranu. Trebali bismo sve te presude promijeniti u doživotnu robiju. Ja ću prije podnijeti ostavku, nego naložiti neko izvršenje smrtne kazne.”
Ovakav stav aktualnog ministra pravosuđa bi uskoro tako “državnog krvnika” mogao učiniti izlišnim, a ovo namještenje još neprivlačnijim nego što ionako jest – jer osim što očito nitko ne želi u ime države vješati ljude, sigurno nitko ne želi radno mjesto koje će ionako uskoro biti ukinuto.
