Kao odgovor na otmice i ritualna ubistva djece u Ugandi, sela su stvorila jednostavan ali vrlo efektan sistem upozorenja na otmice.
Kada neko dijete nestane u centralnoj Ugandi, seljani u pravilnom ritmu udaraju u bubnjeve, što je znak spasiocima da odmah krenu u potragu, dok drugi na motociklima pokušavaju da blokiraju sve izlaze iz oblasti. Na ovaj način najmanje dvoje djece je spaseno ove godine.
Iako je problem ubistva djece u ritualne svrhe prijavljen u nekoliko dijelova Ugande, Buikve, selo na obali Viktorijinog jezera, naročito je odnedavno izašlo na zao glas, kao vještičja prestonica zemlje.
Neki vračevi koriste dijelove ljudskog tijela za spravljanje napitaka za uspjeh na poslovnom ili ljubavnom planu, ili za liječenje ljudi. U Buikveu je osmoro djece oteto i ritualno ubijeno ove godine, a ostaci njihovih iskasapljenih tijela bačeni su u žbunje ili na plantaže šećerne trske, rekli su lokalni zvaničnici.
Širom Ugande u 2013. oteto je 729 djece, prema podacima policije, koja je takođe navela da je zabilježeno povećanje od 39 odsto zločina protiv djece u prošloj godini.
Sistem uzbune u Buikveu je najbolji način da se zaustave otmice djece, a da se ne žigošu tradicionalni iscjelitelji, od kojih neki nisu umiješani u ubistva, rekao je Objed Bjamugiša, iz humanitarne grupe Vorld vižn (World Vision), koja sarađuje s lokalnim vlastima na sprečavanju ubistava.
Sistem za upozorenje čini da žrtvovanje djece “postane briga svih građana”, dodao je on. Njegova grupa je distribuirala veliki broj bubnjeva i megafona koji su instalirani na krovovima prodavnica u Buikveu, a planirano je još njih.
Djeca se ohrabruju da se iz škole vraćaju u grupama, rekao je jedan član tog komiteta, koji je ritualna ubistva opisao kao fenomen baziran na “primitivnim vjerovanjima” o očuvanju zdravlja.
Čak su i očevi, dodao je on, ponekad osumnjičeni za umešanost u nestanak sopstvene djece.
Kada se radi o otmicama, ugroženiji su dječaci od djevojčica, jer njihove uši nisu probušene. Za najozbiljnije bolesti ili probleme, vračevi traže tijela djece koja nemaju nedostatke na koži, ožiljke ili pirsinge, kažu lokalni lideri i seljani.
U posljednje vrijeme, međutim, otimane su i ubijane čak i djevojčice s probušenim ušima, zbog čega su, kako navodi Bjamugiša, pirsinzi postali nepouzdana preventivna mjera zaštite.
Uplakana majka, Džulijet Nabirje, opisala je za AP, kako je jedne januarske večeri njen bivši momak oteo njenog četvorogodišnjeg sina, rekavši joj da “zaboravi na dijete jer ga više nikad neće vidjeti”. Taj muškarac, lutalica bez doma, ima istoriju kriminalnog ponašanja i vlasti vjeruju da je dječak u velikoj opasnosti, tako da su pokrenuli javnu kampanju da pronađu dijete, što je rezultovalo i njegovim pronalaskom.
U jednom drugom slučaju, dječak je spasen neposredno prije nego što su njegovi otmičari počeli da mu odsijecaju glavu. On je poslije toga operisan, kako bi mu bili ponovo povezani vratni nervi, rekao je Bjamugiša.
Neke porodice, međutim, nisu imale takvu sreću. Tjelesni ostaci jedne šestogodišnje djevojčice pronađeni su razbacani na jednoj plantaži ranije ovog mjeseca. Spasilački tim stigao je nekoliko dana prekasno, dijelom i zbog toga što porodica djevojčice nije odmah prijavila njen nestanak, rekli su lokalni lideri.
Kada je seoski vođa spasilački tim odveo do mjesta na kojem su bili djevojčicini ostaci, spasioci su se ustremili na njega i optuživši ga da je on ubio dijete uništili njegovu kuću i pokušali živog da ga spale.
Sve to, smatraju lokalni lideri, ukazuje da je situacija postala previše napeta i da treba još više biti na oprezu i pojačati napore za zaštitu djece.
