U Njemačkoj je aktivna pomoć pri suicidu zabranjena. U Belgiji, Luksemburgu i Holandiji, je „ubijanje na zahtjev“ dozvoljeno. Pasivna, kao što je odricanje od mjera za održavanje života ili stavljanje na raspolaganje smrtonosnih pilula, je međutim moguća. Po tom pitanju je njemački zakonodavac liberalniji nego što je to slučaj u Poljskoj ili Grčkoj, gdje je to zabranjeno. Samoubistvo kao takvo, kao i pomoć pri samoubistvu, u Njemačkoj nisu kažnjivi.
U Bundestagu će se raspravljati da li ovakva pravna situacija ostaje na snazi. Debatu su podstakla udruženja za pomoć pri umiranju koja prodiru na njemačko tržište i koriste pravnu slobodu. Poslanici sada moraju da odluče da li, ili pod kojim uslovima, udruženja i pojedinci koji nude pomoć pri samoubistvu mogu da ostanu legalni u Njemačkoj.
Siva zona za ljekare
Posebna stvar u vezi sa debatom je da poslanici pred sobom imaju četiri različita nacrta zakona. Prilikom glasanja o ovom teškom pitanju, oni su oslobođeni partijske discipline. I kao da ova tema nije dovoljno kompleksna, nacrti dotiču čak i postojeću sivu zonu za ljekare, palijativno zbrinjavanje umirućih – i to takođe treba uzeti u obzir.
Siva zona nastaje zbog toga što su 10 od 17 državnih ljekarskih komora u Njemačkoj zabranile ljekarima da pružaju pomoć pri samoubistvu, mada to u Njemačkoj zapravo nije kažnjivo. U slučaju da to neki ljekar ipak uradi, prijeti mu oduzimanje dozvole za obavljanje svoje profesije. Kao rezultat toga, trenutno je u Berlinu zabranjeno nešto što je u Bavarskoj dozvoljeno.
Četiri nacrta
Najliberalniji od četiri nacrta želi da izmijeni dvije stvari: uvede zabranu stvaranja profita na račun umirućih, dok bi nekomercijalno orijentisana udruženja, pod određenim uslovima, mogla i dalje da postoje. Ovaj nacrt poslanika opozicionih stranaka Ljevice i Zelenih takođe želi da ukine sivu zonu za ljekare, tako što bi novi zakon poništio zabrane ljekarskih komora.
Drugi nacrt je restriktivniji, predviđa zabranu bilo kakvog oblika organizovane pomoći pri samoubistvu. Samo komercijalna zabrana ne bi bila dovoljna, jer bi želja za profitom mogla da se zabašuri. Zbog toga mora biti zabranjena svaka „pomoć pri samoubistvu koja se ponavlja“. Situacija ljekara bi ostala takva kakva jeste. Ovaj nacrt trenutno ima najviše šansi da bude usvojen, podržavaju ga poslanici svih stranaka i kancelarka.
Treći nacrt generalno zabranjuje aktivnu pomoć pri samoubistvu, makar to činili ljekari ili rođaci. Ova praksa je prilično raširena u Njemačkoj. Nacrt potiče iz redova Demohrišćanske unije.
Četvrti nacrt poslanika vladajuće koalicije (SPD, CDU i CSU) ne želi da zabrani udruženja koja nude pomoć pri samoubistvu. Znači ne želi da pooštri zakon već da ljekarima izričito da pravo da „asistiraju pri samoubistvu“. Time bi se faktički uništio poslovni model udruženja za pomoć pri samoubistvu.
Etička pitanja
Karl Lauterbah, stručnjak SPD za pitanja zdravstva, kaže da je riječ o oko 500 slučajeva godišnje – ljudi kojima nema pomoći. Za ove ljude – predlaže Lauterbah – trebalo bi da bude omogućena pomoć pri samoubistvu ukoliko oni to žele. Mogli bi da se obrate ljekaru od povjerenja, koji potom ne bi morao da strahuje da će izgubiti licencu za rad.
Međutim, ne sviđa se svim ljekarima ovaj nacrt: „Čovjek ne smije da umre od ljekarske ruke, ali ljekar može da ga isprati u smrt“, kaže predsjednik Njemačkog ljekarske komore Frank Ulrih Montgomeri.
O aktivnoj pomoći pri samoubistvu se u Njemačkoj govori mjesecima. Njemački Etički savjet je nakon detaljnih konsultacija upozorio da bi „generalna dozvola da ljekari aktivno pomažu samoubistvo ili dozvola usluga udruženja za tu pomoć“ mogla da oslabi poštovanje života u okviru društva. Evangelistička crkva upozorava: niko ne treba da misli kako „može dostojno da umre samo ako sebi oduzme život“.
Osjetljiva tema
Parlamentarci ne žele da žure sa novim zakonom. Na početku debate u novembru 2014. predsjednik Bundestaga Norbert Lamert je izjavio da se „vjerovatno radi o najzahtjevnijoj zakonodavnoj proceduri ovog Bundestaga“.
To što se političari i medicinari u Njemačkoj ovako oprezno odnose prema pomoći pri samoubistvu, u vezi je i sa teškim naslijeđem nacizma i tadašnjom zloglasnom praksom eutanazije. Čak 300.000 ljudi je na ovaj način ubijeno tokom nacističkog režima, jer su njihovi životi smatrani bezvrijednim. Žrtve eutanazije bili su mentalno ili fizički hendikepirane osobe, ali i takozvani antidruštveni elementi.
