Pitanje:
Neki učenjaci su izdali fetvu da je ženi zabranjeno raditi na polju politike, tvrdeći da u prirodi žene, koju je stvorio Allah, nije da se bavi time. Takođe su fetvi dali temelj iz hadisa Poslanika s.a.v.s koji kaže: ”Ljudi kojima je žena poglavar neće nikada napredovati” i sličnim drugim dokazima. Da li je ovo pravi sud? Da vas Allah nagradi!
Odgovor:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Sva slava i hvala pripada Allahu, mir i blagostanje na Njegovog Poslanika s.a.v.s.
Dragi čitatelju, hvala na velikom pouzdanju koje nam ukazujete, i molimo Allaha Džellešanuhu da nam pomogne u služenju Njegovoj svrsi i da nam dobrim uzvrati.
Islam nikada ne ukazuje razliku između muškarca i žene u pitanju političkih prava i uvijek ih tu izjednačava. Ipak, iako je žena kvalifikovana za vođstvo, kada je riječ o izvršenju naredbi npr. u slučaju da je na mjestu predsjednika (ili na čelu države, titule se razlikuju od države do države), učenjaci se jednoglasno izjašnjavaju da nije dozvoljeno da žena izvršava takvu dužnost, jer u ovom slučaju, ona je nadležna za ljudske probleme, i o svemu mora odlučivati. Dalje, učenjaci se razilaze kada su u pitanju slučajevi mimo kalifata, predsjedništva, državnog vrha i slično.
Ono što slijedi je izjavio eminentni učenjak Sheikh Yusuf Al – Qaradawi, u svom obraćanju onim učenjacima koji su izdali fetvu, a koja je uskratila ženu za politička prava:
Poznata mi je fetva, koju je uputio čitalac, a koja je izdata od nekih učenjaka sa Al – Azhara, i kaže da su sva poliička prava žene zabranjena. Prvo od ovih jeste pravo glasa na predsjedničkim izborima, i sa velikim razlogom, pravo žene da bude član parlamenta, jer su ovi učenjaci ženama već zabranili da glasaju.
Žene su pod utjecajem ovosvjetskih ukasa
Među raspravama koja fetva uskraćuje politička prava žene, je temelj činejnici da je u prirodi žene da služi svrsi s kojom je stvorena, a to je, prvenstveno majčinstvo i odgajanje djece. Zbog ovoga žena ima jedinstvenu tačku gledišta. Ovi učenjaci kažu da postoje mnogi primjeri koji pokazuju da su strast i emocija duboko ukorijenjeni u karakter žene, uvijek i stalno.
Takvi unutrašnji atributi uzrokuju i one vrhovne, poput Poslanikovih s.a.v.s. žena (da Allah bude zadovoljan njima), da emocija i strast nadjačaju pravi razlog i mudrost. Da bismo to pokazali, neki ajeti iz sure Al – Ahzab kažu kako su Poslanikove s.a.v.s. žene bile pod utjecajem svjetovnih ukrasa, i kako su pitale Poslanika s.a.v.s. da im podijeli od prihoda dobivenih ratovanjem, a koje mu je podario Allah, da bi one mogle živjeti luksuznim životom, baš poput kraljica i žena vođa. Ipak, Kur’an ih je upozorio mudrošću i razlogom: (Poslaniče! Reci svojim ženama: ”Ako vam je draži ovosvjetski život i njegovi ukrasi, onda dođite! Bit ćete zadovoljne i dobiti pošten udio. Ali ako vam je draži Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s., i onaj svijet, onda počujte! Allah vam je od dobara pripremio veliku nagradu.”) (Al – Ahzab 33:28 – 29)
Štaviše, postoji još jedan ajet u suri At – Tahrim, pokazujući kako je emocija Poslanikovih s.a.v.s. žena nadjačala pravi razlog, gdje su pomagale jedna drugoj protiv Poslanika s.a.v.s. Svemogući Allah kaže: (Ako se pokajete Allahu (ako imate razlog za to), ono što vam srca želi (zabrana); i ako pomagale jedna drugoj protiv njega (Muhammeda), onda počujte! Allah je njegov prijatelj zaštitinik, i Džibril, i pravi vjernici; a takođe i meleci su njegovi pomagači.) (At – Tahrim 66:4)
To znači da čak i žene na najvišoj poziciji nisu oslobođene strasti i emocija, i nemaju dovoljnu duhovnu snagu da prevaziđu ljubomoru, uprkos savršnosti svoje vjere, i prisutnosti u poslaničkoj kući i objavi. Pa šta je sa običnim ženama, koje nemaju isti nivo vjere, nisu u prisustvu istog vjerskog okruženja, i ne mogu čak ni sanjati o velikoj ili sličnoj poziciji u Islamu?
Ovo su pojasnili učenjaci spomenute fetve o ženama Poslanika s.a.v.s, ali su ipak, zaboravili napomenuti da kada je Poslanikovim s.a.v.s. ženama data mogućnost, odabrale su Allahov i Poslanikov put i put Ahireta.
Ipak, njihova ljubav za ukrasima i svjetovnim pogodnostima je bila poput svih ostalih žena, pogotovo kraljica, žena vođa i velikih ljudi. Ovo ni po čemu ne žnači da je njihov um bio ograničen, ili da nisu smjele misliti za javno dobro. To znači, da je njihov interes za svjetovne pogodnosti bio samo u njihovoj prirodi, kao prirodi žene, i nestao je poslije pomenutog ajeta, gdje im je objavljena mogućnost izbora.
S druge strane, muškarci, ne samo žene, su takođe bili iskušavani svjetovnim pogodnostima, i vratila bi im se vjerska svijest nakon objave ovog ajeta.
Da bi se to što bolje pokazalo, Svemogući Allah, preko svog Poslanika s.a.v.s., kaže u Kur’anu o Poslanikovim sljedbenicima: (Ali kada špijuniraju neku robu ili zabavu pobjegnu, i ostave te da stojiš. Reci: ”To što Allah ima je bolje od zabave i robe, a Allah je najbolji opskrbitelj.”) (Al – Jumu’ah 62:11)
Štaviše, u toku Bitke na Uhudu, Svemogući Allah je objavio neke ajete gdje je upozoravao one sljedbenike koji nisu slušali Poslanika s.a.v.s., odlazeći sa svojih pozicija na brdu i silazeći da pokupe dobra, djelo zbog kojeg je muslimanska vojska bila zabrinuta. Zbog ovog djela Svemogući Allah je objavio: (Allah vam je zaista obećao dobro, kada ste otišli bez Njegovog dopuštenja, do trenutka kada vas je hrabrost izdala, i prepirali ste se oko reda, i niste slušali, dok vam On nije ukazao na ono za čim žudite. Neki od vas su željeli svijet, a neki od vas Ahiret.) (Aal ‘Imran 3:152)
U vezi s ovim, Ibn Mas’ ud je rekao: ”Nikada nisam pomislio da među nama postoje ljudi koji žele ovaj svijet, sve dok taj ajet nije obajvljen.” Da li je logično pomisliti da tako dobri ljudi nisu bili kompetentni za velike misije, samo zbog toga što su trenutno oslabili u određenim trenucima, kada su im sopstvene želje nadjačale mudrost?
Kur’an takođe iznosi slične slabosti srca među nekim vjernicima prije i poslije Bitke na Bedru. Svemogući Allah kaže: (Kao vaš Gospodar, koji je uzrokovao da (Muhammed) napusti svoj dom sa Istinom, počujte! Neki su se vjernici okrenuli protiv toga, raspravljajući o Istini, a ona je bila očigledna, kao da su bili slijepi iako su vidjeli. A kada vam je Allah obećao jednu od dvije grupe (neprijatelja), koja bi trebala biti vaša, nadali ste se da bi vaša mogla da bude ona nenaoružana.) (Al – Anfal 8:5 – 7)
Što se tiče postupanja sa zatvorenicima iz rata nakon borbe, Svemogući Allah kaže: (Želite ovaj svijet, a Allah za vas želi Ahiret, a Allah je Silan, Mudar. Da Allah nije ranije odredio, snašla bi vas užasna sudbina zbog onoga što ste uzeli.) (Al – Anfal 8:67 – 68)
Prema gore navedenom, ljudska slabost može utjecati i na muškarce i na žene, ali bitno je ono što je na kraju. Zašto se oni učenjaci koji tvrde da bi žene trebale biti uskraćene za politička prava, ne sjete dobrog savjeta kojeg je Umm Salamah uputila Poslaniku s.a.v.s. na Dan Al – Hudaibiyah?
Zašto se ne prisjete ili napomenu ženu koja je bila poglavar ljudima vođena pravim razlogom i mudrošću, i vodila ih u najtežim trenucima, za ono što je bilo najbolje za njih na ovom svijetu, i što će biti na Ahiretu, a koja se zove kraljica Šebe? Kur’an kaže da je kraljica Šebe tako tačno i kratko objasnila ljudima šta su pokoritelji upotrebljavali kada bi osvajali neko područje: (Ona je rekla: ”Počujte! kraljevi, kada uđu u grad, unište ga, a zbog njih čast ljudi tada postaje sramota. To će oni uraditi.”) (An – Naml 27:34)
Prirodne prepreke u radu žena na političkom polju
Oni učenjaci koji tvrde da žene nisu podobne da obavljaju državni posao, se razilaze po tome da žene imaju prirodne prepreke, kao npr.bol za vrijeme menstruacije, bol i slabost u toku trudnoće i poroda, problemi sa dojenjem, i teret majčinstva. Sve ove prepreke, kažu, čine ženu fizički i psihički nepodobnom da podnese dužnosti člana parlamenta, gdje treba da učestvuje u odlučivanju i postavljanju pitanja vladi.
Ustvari, slažemo se s ovim mišljenjem, jer nije svaka žena kvalifikovana da podnese parlamentarne dužnosti. Žena koja je zaokupljena majčinstvom ne bi nikada trebala da učestvuje u kandidaturi za ovakva mjesta, a ako to učini, niko nikada ne bi trebao za nju glasati, jer njena djeca zaslužuju njenu pažnju. Ipak, ako žena ne može imati djecu, i dosta je snažna, energetična, ima dosta vremena, znanja i mudrosti; ili ako se bliži pedesetima i nije podložna već navedenim stavkama o prirodnim preprekama, i djeca su joj već odrasla; ili ako je dovoljno stara i mudra i ima dosta slobodnog vremena da služi javnom dobru, zašto takva žena ne bi radila u parlamentu, imajući u vidu da ispunjava sve ostale uslove koje ju čine kvalifikovanim kandidatom?
Ajet koji kaže (I ostanite u svojim kućama)
Fetva koja kaže da je kandidatura žene neprihvatljiva, je takođe zasnovana na ajetu u kojem Svemogući Allah kaže (I ostanite u svojim kućama) (Al – Ahzab 33: 33).
Kao odgovor na ovo, kažemo kako je nedvojbeno poznato da je ajet upućen ženama Poslanika s.a.v.s., kao što kaže tekst. Vrijedi napomenuti da su postojala posebna pravila vezana za Poslanikove žene (da Allah bude zadovoljan njima). Npr., ako bi neka od njih počinila očitu neposlušnost, dvostruko bi bila kažnjena; ako bi učinila dobro djelo, dvostruko bi bila nagrađena; nije im bilo dozvoljeno udavati se ponovo nakon smrti Poslanika s.a.v.s. U istom tekstu Kur’an kaže (Poslanikove žene! Niste poput drugih žena) (Al – Ahzab 33:32). Zbog ovoga muslimanski učenjaci su jednoglasni u tome da je muslimanki dozvoljeno da pohađa školu ili fakultet, da ide u trgovinu, da radi kao učiteljica, doktorica, medicinska sestra, ili u drugim područjima, sve dok je u okvirima Šerijata.
Dalje, plemeniti ajet koji kaže (I ostanite u svojim kućama) nije spriječio Majku Vjernika niti većinu učenih muslimanki, Aišu (da Allah bude zadovoljan njom) da izađu iz svojih domova, čak i iz Medine, i da putuju u Basru, vodeći veliku vojsku Poslanikovih sljedbenika, mežu kojima su bila dva od deset kojima je obećan Džennet, i šest kalifata, Talhah i Az – Zubair. Izašla je i zahtjevala ono što je smatrala ispravnim, prvenstveno iskupljenje zbog ubistva ‘Uthmana ibn ‘Affana (da Allah bude zadovoljan njim). Iako je rečeno da je poslije zažalila što je izašla, ali ne zbog stajališta da li je zabranjeno za ženu; već zbog toga što je njeno političko stajalište bilo pogrešno, u čemu je velika razlika.
Tako da muslimanski učenjaci koriste gore navedeni ajet kao opći pravni dokaz da je nedopušteno da žena izlazi iz kuće bez potrebe. Čak poriču i da žena pohađa školu i fakultet. Nije onda čudo da ženu uskraćuju prava da glasa na izborima. Prema tome, takvi učenjaci čine da pola muslimanske nacije, žene, budu beznačajne kao glasači ili očevici tako važnog događaja kao što su izbori. Drugim riječima, kažu da su prave muslimanke beznačjne po ovom pitanju, dok druge žene izlaze i glasaju za sekularne i protuislamske kandidate. Takvi učenjaci odbacuju činjenicu u značenju ostatka ajeta koji ukazuje da je ženi dopušteno da izlazi, ukoliko je skromna, prijatna i čedna , i ne ukrašava se kao što je bio slučaj u predislamkom džahilijetu. Tj.takvi ukrasi su zabranjeni samo kada žena izlazi napolje, a dozvoljeno je u njenom domu.
Hadis koji kaže ”Ljudi kojima je žena poglavar neće nikada napredovati”
Među dokazima kojima se učenjaci vode da zabrane ženi da bude kandidat ili član parlamenta, jeste hadis Al – Bukharija i otalih, pod nadležnošću Abu Bekra. Hadis kaže da kada je Poslanik s.a.v.s. bio obaviješten da su Perzijci krunisali carevu kćerku za svog poglavara poslije njegove smrti, rekao: ”Ljudi kojima je žena poglavar neće nikada napredovati.” Što se tiče ovog hadisa, kao pravnog dokaza, moramo razjasniti neke tačke.
Prvo, da li hadis treba biti generalizovan ili ograničen samo za priliku zbog koje je izrečen – tj.da su ”ljudi” spomenuti u hadisu Perzijci koje je nasljedno pravilo natjeralo da krunišu ženu kao poglavara, iako je bilo mnogo podobnijih muškaraca da preuzmu vlast? Iako mnoga pravna lica smatraju da bi trebao biti generalizovan, a ne ograničen ovom prilikom, mišljenje nije jednoglasno. Npr.rečeno je da su Ibn ‘Abbas, Ibn ‘Umar i drugi sljedbenici naglasili važnost uzimanja u obzir priliku u kojoj je objavljen. U suprotnom, moglo bi biti shvaćeno pogrešno kada je ovo pitanje mučilo Kharijite sektu koja se zove Al – Hururiyah, i njima sličnima gdje su generalizovali Kur’anske ajete o mnogobošcima i primjenjivali ih na vjernike. (Pogledati istraživanje Ash – Shatibi u Al – Muwafaqatu).
Ovo pokazuje da prilika u kojoj je objavljen određeni ajet, ili prilika u kojoj je određeni hadis iznesen, bi se trebao uzeti u obzir sa potpunim razmijevnajem teksta, i da se generalizacija teksta ne bi trebala uzimati zdravo za gotovo.
Ovo je potvrda iznesenog hadisa, jer ako je generalizovan, u suprotnosti je sa nekim očitim značenjima Kur’anskih ajeta. Da bi se to bolje shvatilo, Kur’an iznosi priču žene koja je vodila ljude na najbolji mogući način, bila pravedna, i mudro rješavala njihove probleme, da ih je poštedjela učešća u beznadnom ratu u kojem bi njeni ljudi bili ubijeni, njihova dobra ukradena, a ne bi dobili ništa. Ta žena je bila Balqis, kraljica Šebe, čija je priča sa Poslanikom Sulejmanom bila pomenuta u Kur’anu u suri An – Naml (Sura 27), i koja je na kraju rekla, kao što je rečeno u Kur’anu, (Moj Gospodaru! Ogriješila sam se, i kajem se sa Sulejmanom, Allahu Gospodaru svjetova) (An – Naml 27:44).
Druga potvrda koja ukazuje da gore navedeni hadis ne bi trebao iti generalizovan, jeste današnja stvarna činjenica gdje smo svi očevici da su žene mnogo bolje i korisnije za svoje narode, da su mnogi muškarci i neke od ovih žena mnogo efikasniji uz svoje političke i administrativne mogućnosti, od mnogih današnjih arapskih i muslimanskih vođa, gdje su jedva muškarci, a kamoli ”ljudi.”
Drugo, muslimanski učenjaci su jednoglasni u tome da je ženi zabranjeno da bude veliki imam ili kalifa, onakvo poglavarstvo koje se spominje u hadisu i u prilici u kojoj je izrečen. Fraza ”vođeni ženom”, ili ”žena vlasnik”, u drugim slučajevima, se odnosi na ženu kada postane kraljica ili na čelu države, i ništa se ne radi bez njeog dopuštenja i naredbe. Ljudi su u ovom slučaju bukvalno ”vođeni” ili su u ”vlasništvu” žene, jer je vladavina snage u njenim rukama, tj.sve ona odobrava.
Ipak, stručnjaci se razilaze po pitanju drugih poozicija, mimo kalifata, predsjednika, i slično. Tako da, žena može biti ministar, sudac, nadzornik, direktor banke, itd. ‘Umar ibn Al – Khattab je imenovao ženu zvanu Ash – Shifa ‘ bint ‘Abdullah Al – Adawiyah da nadgleda tržnicu, gdje je pozicija bila neka vrsta generalnog vođstva.
Treće, unutar demokratskih sistema, kada društvo imenuje osobu na javnoj poziciji kao npr.premijer, to ne znači da je njemu/njoj data puna ovlast u tim aferama. Drugim riječima, osoba u ovom slučaju nije vladar čija je želja naredba, ili čija je naredba neupitna. Nego, ona/on mogu biti na čelu političke stranke kojoj se druga stranka suprotstavlja, i ona/on bi mogli da izguba na slijedećim izborima, kao što se desilo Indiri Ghandi, bivšoj premijerki Indije, koja nije imala ništa u svojoj stranci, osim svog glasa na izborima. Tako da, ako se takvoj osobi protivi većina, njegovo/njeno mišljenje postaje poput mišljenja nestručne osobe.
