Do tog trenutka bila je tek solidna plivačica čiji su najbolji rezultati bili oni s Univerzijade kojoj je bio domaćin Beograd. Osvojila je dva druga mjesta na 100 odnosno 200 metara prsno. Nakon Univerzijade, plivačica Srbije Nađa Higl (32) je te 2009. godine otputovala u Rim, kompleks “Foro Italico” je bio domaćin Svjetskog prvenstva.
Upornost oca
U kvalifikacijama je na 200 metara imala četvrto vrijeme, u polufinalu peto, ali je došla do finala. Finala u kojem većim dijelom utrke bila daleko od postolja, ali nije posustajala. Nakon posljednjeg okreta, imala je sjajnu završnicu u posljednjih pedeset metara.
Završnicu kojom je šokirala plivački svijet. 2:21.62 je pisalo pored plivačice u stazi dva. Stazi u kojoj je plivala. Njena reakcija kada je pogledala u semafor potvrdila je težinu iznenađenja.
– Prvo sam pomislila da je u pitanju neka greška, međutim, malo nakon toga pogledala sam u svog brata, mog trenera i kada sam vidjela da se on raduje, shvatila sam da sam osvojila zlatnu medalju i postala svjetski prvak. Naravno u prvih mah nisam niti bila svjesna šta sam ustvari napravila – sjeća se Nađa kojoj je balet bio prva ljubav.
Na balet je krenula sa četiri godine, dok je njen tata u to vrijeme radio kao spasilac na bazenu. Naučila je plivati sa sedam zahvaljujući upornom tati Draganu. Na vagi je dugo držala balet i plivanje, na kraju je prevagnulo ovo drugo. Imala je sjajnu karijeru, ali sudbina je htjela drugačije.
Nažalost, bez obzira koliko sport piše lijepe, sjajne priče, nemali broj put smo bili svjedoci kako stvari potpuno neočekivano odu u drugom pravcu. Kako se snovi rasprše u sekundi, kako se život okrene bukvalno naopako. Upravo je Higl najbolji primjer.
Na osmu godišnjicu osvojenog naslova je objavila pismo u kojem je javnost upoznala o svojim zdravstvenim problemima, teškom bolešću s kojom se bori, koja je, nažalost, neizlječiva. Taj problem Nađa je uočila kada je bila u osmom mjesecu svoje druge trudnoće.
– Doktori su prvo konstatirali manjak željeza, ali terapija nije pomogla, stvari se nisu promijenile. Tek je naknadna kolonoskopija pokazala kako bolujem od ulceroznog kolitisa, bolesti crijeva. U prvom trenutku nisam bila svjesna u kojoj sam se opasnosti nalazila.
Uslijedile su nove terapije, teška borba, moj najveći motiv u tom trenutku bile su moje dvije bebe. Ovo je bolest sa kojom može da se normalno živi kad se uvede u stanje remisije – pojasnila je Nađa tada šokiravši svoje navijače, ljubitelje sporta, plivanja.
Sportski život
Nađa je uporno u tom periodu sebi postavljala pitanje: Da li je moguće da se ovako nešto desi osobi koja je godinama živjela zdravim, sportskim načinom života? Pa moj zdravstveni karton je bio prazan od šeste godine do prve trudnoće, ponavljala je Nađa. I onda je sama priznala:
– Mislim da je najveći uzrok moje bolesti stres jer bila sam dosta pod pritiskom. Bolest ne bira, na kraju bolje da sam ja u problemu nego moja djeca – rezonuje Higl.
300
medalja ukrali su nedavno Higl lopovi, a među njima je bila i ona najvažnija, ona zlatna iz Rima
