Kako srbijanske „Novosti“ saznaju, Šešelj je ovu vijest podijelio samo sa nekoliko najbližih prijatelja. O ozbiljnoj sumnji da ima rak debelog crijeva nije govorio ni prije dvije večeri sa stranačkim kolegama sa kojima se čuje svakog dana u 18 sati. Oni su za sve saznali iz medija.
– Baš nam ništa nije rekao – kaže za „Novosti“ jedan radikal. – Čak se i šalio, onako u svom stilu. O bolesti nije bilo ni riječi, nego je rekao da je sve u redu. Pričao je da čeka šta će biti dalje i kada će biti zakazano objavljivanje presude. Ko bi rekao da ga je i ovo snašlo, pored svega ostalog?
Prije najnovije nevolje koja je zadesila Šešelja, on je pored dvije ozbiljne intervencije na srcu, imao problema i sa visokim krvnim pritiskom i jetrom.
Šešelj nije jedini optuženi kome se pogoršalo zdravlje tokom boravka u pritvoru Haškog tribunala. Ni general Vladimir Lazarević, kome će u januaru biti izrečena drugostepena presuda prema optužnici koja ga tereti za ratne zločine na Kosovu, nije imao mnogo sreće. Ozbiljni problemi sa zubima i koljenima zahtjevali su da dođe u Srbiju i potraži pomoć ljekara. Ozbiljnih neuroloških problema imao je i Dragoljub Ojdanić, ali su oni sanirani.
Ratko Mladić je prebačen u pritvor Haškog tribunala u veoma zapuštenom zdravstvenom stanju, i u početku se situacija stabilizovala. Međutim, kasnije se vrlo često žalio da nije u stanju da prati suđenja.
Neki od optuženih nisu dočekali presudu. Nekadašnji predsjednik SRJ i Srbije Slobodan Milošević preminuo je u svojoj ćeliji 11. marta, 2006. godine. Uzrok je, prema nalazima ljekara iz Haga, bila prirodna smrt, uprkos tome što se godinama prije toga žalio na zdravstvene probleme – povišen krvni pritisak, zujanje u ušima…
Nekoliko godina ranije, preminuli su Đorđe Đukić i doktor Milan Kovačević, a njihove smrti ozbiljno su poljuljale Tribunal. Đukić je pušten iz pritvora krajem aprila 1996. godine zbog, kako je zvanično rečeno, „lošeg zdravstvenog stanja“. Iza ovog „razloga“ krio se, zapravo poodmakli karcinom. Poslije smao tri sedmice, preminio je na Vojnomedicinskoj akademiji.
O smrti doktora Kovačevića i danas se govori. Kao i Miloševića, i njega su stražari ujutru pronašli mrtvog u ćeliji, a ubrzo je saopšteno da je uzrok smrti – srčani udar. Bez obzira na to što su pritvorski ljekari znali da ima proširenu stomačnu aortu, zaključili su da mu se, u stvari, pokrenuo kamen u bubregu, dali mu lijek, i otišli kući. Ostali pritvorenici koji su ga slušali kako zapomaže od bolova, bezuspješno su dozivali pomoć.
Na loše psihičko stanje bivšeg gradonačelnika Vukovara Slavka Dokmanovića upozoravao je njegov branilac Toma Fila. Sudije su pred sobom imale i medicinske nalaze neuropsihijatara iz Beograda, koji su ga obilazili. Samo dva dana prije nego što se ubio, Fila je upozorio sudije da je situacija kritična. Reakcije nije bilo.
