Prije 28 godina Pavle Balenović snimio je prizore koji danas plijene pozornost javnosti, a kako i ne bi kada je svojom kamerom uhvatio malenog Luku Modrića. Radi se o dokumenarcu koji je Balenović snimao na Velebitu, na kojima se vidi kako Luka tjera koze.
Kaskader i nekadašnji član grupe Plava trava zaborava, Pavle Balenović, prije 28 godina na Velebitu je snimao dokumentarac o vukovima, prenosi Gol.hr.
Snimak na kojem se vidi Luka počinje od 2:30 minute videa.
Jedan kadar tog dokumentarca danas je posebno zanimljiv. Naime, na Velebitu je Balenović tada snimio Luku Modrića.
Petogodišnji dječak koji je u prevelikoj jakni štapom tjerao koze u štalu danas je jedan od najboljih nogometaša na svijetu i kapiten hrvatske nogometne reprezenatcije.
“Da bar više ljudi vidi ovo. Koji životni put”, jedan je od komentara ispod videa. Slučajnost, odnosno činjenica da je prije 28 godina snimio danas svjetski pozatog nogometaša, oduševila je i samog autora.
“.. a tek kakva slučajnost?! Godinama nisam imao pojma da sam te davne godine snimio Luku sa ocem na starom imanju rekonstruirajući napad vukova za svoj dokumentarni film”, napisao je Balenović.
“Tako sam snimio i prijatelja i njegovog sina…”
O snimanju filma, pa i obitelji Modrić napisao je i podulji komentar ispod videa koji prenosimo u cijelosti:
“Od djetinjstva me oduševljavala priroda i životinje. Divio sam se divljim životinjama a onda posebice vukovima. Kako sam počeo putovati, skupio sam pristojno znanja i vrijedno iskustvo. Upoznao sam ljude i prostore na kojima su živjeli vukovi. Sjećam se obitelji Nekić (Perila) na krajnjem jugu Velebita … penjući se kamenom cestom, pokupio sam jednu baku u moj džip da joj pomognem doći kući, da se ne uspinje pješice. Grga, koji je, nakon školovanja, ostao doma nastavivši tradicionalni način života na planini, često mi se pridružio lutanjima divljinom. Spomenuo je slučajeve kada su im koze i ovce nestajali preko noći. Uhvaćene od vukova.
Dolje južno na samoj staroj cesti nalazila se kuća Modrića (Jasenice). Jedne sam večeri sreo Stipu. Zbog čestog gubitka svjetla dok smo razgovarali, zbog labavih, žičanih kontakata na akumulatoru koji je koristio u sobi, dao sam mu svoju lampu za akumulator. Taj mali dar bio je dovoljan za početak našeg prijateljstva. Godinu dana kasnije snimili smo scene za moj vlastiti dokumentarni film o vukovima. Ideja je bila rekonstruirati česte napade na stoku držanu na planini od ljeta do prvog snijega. Od davno je čovjek u tim krajevima zauzeo stanište vuka i otjerao mu njegov prirodni plijen. Da bi preživio, vuk je počeo otimati ljudsku imovinu, stoku koja je tamo bila uzgajana u priličnom broju. Unatoč svemu nije bilo rata između vuka i čovjeka. Očekivalo se da treba ostaviti nešto i za vukove. Ali to je stvorenje ipak smatrano štetočinom, što je uzrokovalo istrebljenje na mnogim područjima. Moja je namjera bila doprinijeti boljem razumijevanju vukova i promjeni negativnog stava prema njima. Činilo se da i Stipe misli isto. Tako smo organizirali i snimili planiranu epizodu.
Životinjama koje su se koristile tijekom snimanja nije nanesena nikakva bol.
Obitelj Modrić, bili su pristojni i dobri ljudi. Posjetio sam ih kad god bih odlazio snimati divlje životinje, prirodu i život u planinama. Tako sam snimio i prijatelja i njegovog sina koji su prikupljali stado koza, zatvarajući tor i neke planirane scene prema planu za film.
Ubrzo nakon 1990. godine rat je uništio njihov dom. Sve se odjednom promijenilo i više ih nisam vidio. Otišli su kao i mnogi ljudi iz tog kraja. I onda sam tek prije samo nekoliko godina dobio informacije o tome tko je mali dječak koji je pomagao ocu u mojoj epizodi? Taj dječak postao je poznati hrvatski nogometni igrač Luka Modrić. Čitao sam kako je ostvario svoj dječački san. Ove snimke nije vidio (snimljene 1989 -1990.) jer su sada prvi put objavljene.
Nakon rata puno je mina ostalo po planini što je uništilo sliku cijelog tog planinskog područja. Strah i nesigurnost za svakog posjetitelja. Danas se to područje još više promijenilo. Izgradnja nove autoceste trajala je nekoliko godina što je uništilo mir i sklad potreban divljači za život. Možda čak i pregust ezonski turizam i promet prema obali također su sudjelovao u tome. Vukovi su nestali. I ljudi su nestali. Nedavne klimatske promjene, ekstremno vruće ljeto, nemar i nedostatak ljudske brige izazvali su požare u okolišu. To je vjerojatno pokrenulo i vukove prema sjeveru gdje su upravo započeli novi projekti u stočarstvu. I evo upravo se događa da vuk, zakonom zaštićen kao visoko ugrožena vrsta, postaje smetnja u prostoru u kojem je oduvijek uspijevao živjeti. Već svjedočimo idejama za ograničavanje potpune vuka i smanjenje negovog broja ubijanjem. Novac će odlučiti kako će sve završiti kao što je to u većini važnih problema u našem životu.
Kao što sam spomenuo, vuk je simbol prave divljine, tako je i ponosni simbol Velebita. Luka Modrić, koji je najranije djetinjstvo proveo u staništu vukova i sve mlađe generacije nakon njega, moraju biti ponosni na tu činjenicu. A ponosna Lika počašćena je imenom koje je dobila upravo po vuku, tom veličanstvenom stvorenju čiji je dom i prirodno stanište uvijek bila. (Grčki – liekos / lyk znači – vuk)”, napisao je Balenović 2017. godine.
