Spisak nestalih u Crnoj Gori godinama se proširuje novim osobama, a samo ove godine nestalo je 70-ak ljudi.
Nikšićanin Pero Damjanović (37) nestao je 2. septembra. Policija i porodica i dalje za njim tragaju bez rezultata.
Dvadesetosmogodišnji Dejan Bundalo iz Šavnika nestao je 10. jula uveče pod misterioznim okolnostima. Još nije pronađen iako su se u potragu, osim policije i pripadnika Službe zaštite i spasavanja, uključili brojni građani iz Nikšića i Podgorice. Samo je nađen njegov automobil parkiran na ulazu u Šavnik.
Šest dana kasnije izgubio se svaki trag i mladom Budvaninu Jovu Ćetkoviću. Ćetković je vozio motocikl, a njegov mobilni telefon je posljednji put lociran između Bečića i Svetog Stefana.
Spisak nestalih u Crnoj Gori godinama se proširuje novim osobama. Policiji je od početka ove godine prijavljeno 70-ak nestanaka. Tačan broj do sada nestalih je nepoznanica, jer Crna Gora jedina u regionu nema nacionalni registar nestalih osoba.
Tokom 2014. godine policiji je prijavljen nestanak 178 osoba. Pronađeno ih je 157 živih, dok je ustanovljeno da je njih 12 izvršilo samoubistvo. Te godine nestalo je čak 45-oro djece. Stručnjaci kažu da je djecu i najteže pronaći.
Prema podacima iz Uprave policije, 2012. godine tragalo se za 124 osobe, a 2011. prijavljen je nestanak njih 128. Većina je pronađena.
Loše ocjene, udaja, preljuba, senilnost, dugovi…
Iz Uprave policije je više puta saopšteno da osobe napuštaju kuće i porodice iz različitih ličnih razloga – socijalnih, emotivnih, finansijskih, porodičnih… Neke se same vrate nakon izvjesnog vremena, ali češće ih pronađu policijski službenici i vrate porodicama. Dešavalo se da nađene nestale punoljetne osobe ne žele da se vrate porodici.
Psiholozi i sociolozi kažu da od kuće bježe svi – od djece do starih ljudi. Najčešći razlozi su loše ocjene, udaja, preljuba, senilnost, veliki dugovi…
Privatni detektiv iz Podgorice Vladan Pavićević kaže da su najčešći razlozi za odlazak od kuće ekonomski problemi, loše psihičko stanje nestalih, ali i trgovina ljudima, protivpravno lišenje slobode, trgovine ljudskim organima…
“Najčešće su bjekstvu skloni maloljetnici, ali u većini slučajeva i njih policija pronađe i vrati kući”, kaže Pavićević.
Crnogorski zakon predviđa da nestanak osobe treba prijaviti poslije 48 sati. Pavićević savjetuje da se toliko ne čeka: “Nestanak treba policiji prijaviti odmah, a potragu nije poželjno preduzimati samoinicijativno. Ukoliko porodica samoorganizuje potragu, onda dođu rodbina, prijatelji, građani, krenu u pretragu terena, pa tako uništavaju tragove koji bi možda bili vrlo značajni za istragu.”
Pavićević navodi dva slučaja kao najzanimljivije kad je riječ o nestalim osobama u Crnoj Gori, a koje do danas nisu pronađene: profesorica danilovgradske osnovne škole nestala je 2010. godine, a starica iz Sutomora prije pet godina posljednji put je viđena nedaleko od svoje kuće. O njihovoj sudbini u međuvremenu ništa se nije saznalo.
Nemanja Medin iz Petrovca nestao je u julu prošle godine, ali još se pouzdano ne zna šta mu se dogodilo. Medin je nestao kada je iz Petrovca krenuo u pravcu Virpazara. Njegovo vozilo nekoliko dana kasnije pronađeno je zapaljeno pored lokalnog puta Virpazar – Rijeka Crnojevića. Za Medinom je raspisana i međunarodna potraga.
Prije nekoliko dana crnogorski mediji su objavili da je Vanraspravno vijeće podgoričkog Višeg suda potvrdilo optužnicu kojom se Vladimiru Ulami (24) i Darku Mijoviću (26) na teret stavlja ubistvo Medina iako on još nije pronađen.
Potraga i preko društvenih mreža
“Zabrinjavajuće je, kada je riječ o nestalim osobama, što odgovorni, a prije svega Uprava policije, prvenstveno ne utvrđuju hronološki i kriminalistički motive nestanka neke osobe”, objašnjava Pavićević.
“Kada bi se utvrdio motiv njihovog nestanka, a to je obavezno u istrazi ovog nivoa, onda bi se sa približnom sigurnošću mogla pretpostaviti sudbina nestale osobe. Ovako, najčešće se saslušava veliki broj građana, što može dovesti do zabune u korišćenju informacija, a nema ključnih činjenica koje bi ukazivale na okolnosti pravog razloga nečijeg nestanka. Umjesto saslušavanja građana moraju da se koriste struka i nauka i provjerene forenzičke metode. U slučaju Medina korišćene su metode čak od prije 20 godina”, dodaje.
Pavićević kaže da je nedopustivo da se dugo čeka i na analize iz Forenzičkog centra u Danilovgradu.
“Biološkim nalazom utvrđuju se krv, tragovi na vozilu i slično. Digitalna forenzika je vrlo korisna i njen nalaz je presudan da se riješi misterija nestanka neke osobe”, kaže Pavićević.
Na Zapadu se za potragu za nestalima koriste i društvene mreže. Posredstvom društvenih mreža sve se češće traže i nestali u Crnoj Gori.
Pravnici kažu da porodica ima pravo da nestalu osobu poslije pet godina proglasi mrtvom, a to se najčešće radi zbog podjele imovine. Dešava se i da se osoba pronađe i vrati, pa onda mora da dokazuje da je živa. Ponekad dođe i do svađe sa porodicom, koja ju je “otpisala”, pa opet ode u nepoznatom pravcu, ali ovog puta sa rješenjem o dobijenoj imovini.
Na Balkanu više od 1.000 nestalih svake godine
Detektiv Vladan Pavićević objašnjava šta treba uraditi da bi se dobilo na vremenu i eventualno smanjili rizici po nestalu osobu:
“Najvažnije je da članovi porodice pažnju obrate na sljedeće: da li je osoba ostavila lična dokumenta ili ih je odnijela sa sobom; da li je sa sobom odnijela veću količinu odjeće ili drugih stvari; da li se udaljila svojim vozilom; da li je odnijela veću količinu novca; da li u kući nestale osobe nedostaju neke stvari i dragocjenosti; da li u kući ili stanu postoje tragovi eventualnog nasilja, koje može da liči na borbu sa nekim napadačem, provalu i slično; da li je nestala osoba ostavila oproštajno pismo, poruku; da li je promijenila način ponašanja i komuniciranja; da li se žalila na neke prijetnje ili je bila u strahu od nekoga…”
Svake godine na teritoriji Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine nestane više od 1.000 ljudi. Mladima, uzrasta od 18 do 30 godina, izgovor za bjekstvo i nestanak jesu poremećeni porodični odnosi, ljubavni problemi, loš uspjeh u školi… Oni u srednjim godinama često napuste kuću zbog dugova. Nemaština i bolest najčešći su razlozi nestanka starijih od 50 godina. Najstariji nestaju i zbog demencije, odu od kuće i ne znaju da se vrate. A desi se da, kada ih policija ili neko drugi pronađe, ne znaju da kažu ništa o sebi ni adresu gdje žive.
