Rodio sam se u muslimanskoj familiji kao najstarije dijete od nas četvero djece koja su živjela normalno, ali ne i baš u izobilju, u kojoj su se znali i praktikovali svi muslimanski običaji i tradicija nas Bošnjaka u Bosni. Mnogi članovi moje uže i šire familije bili su već i na hadžu i po nekoliko puta, a ja sam, kao i sva djeca iz ulice, išao u mekteb… Ali, kada sam pošao u srednju školu, desio se nagli preokret u mom životu i to negativni preokret koji mi se tada činio veoma finim, a kojeg se sada stidim i kajem Gospodaru svjetova svaki dan…
Upao sam u loše društvo ne njihovom nego svojom krivicom, jer sam htio da budem kao oni: “moderan”, važan, u blizini bluda, krađe, razbojništva, pljački i provala, da sam fino obučen i šta sve ne… Kako je vrijeme prolazilo, moji putevi u tom svijetu su se sve više otvarali i širili, a i moji prohtjevi za haramom rasli. U tom svijetu postoji reputacija i slava koja se stječe sa što više loših djela, da ljudi pričaju o tebi hvalospjeve kako si to i to uradio, kako si najbolji, nema ti ravna u tome, ne bojiš se nikog itd.
Dešavalo mi se da idem u haram i da molim dragog Allaha, dž.š., da mi olakša da što bolje prođem u tom poslu, zamislite te zablude i gluposti, subhanallah. Svako od tih ljudi ima po nekog “idola u kriminalu”, pa i ja sam imao jednog komšiju koji je bio velika faca u gradu i često sam tim svojim lažnim prijateljima iz škole znao govoriti da ću biti kao on, jer on je gospodin pun para, vole ga žene i boje ga se policajci, on je na međunarodnoj potjernici, niko mu se ne smije zamjeriti…
Za te moje težnje za haramom saznali su i moji roditelji i rodbina, otac me se skoro odrekao, ostali su me savjetovali i stidjeli su me se u isto vrijeme, jedino je moja majka uvijek nalazila neka opravdanja mada je i ona znala da to nije u redu. I tako sam živio i tonuo sve dublje i dublje, da sam došao i do zatvora. Otac mi nikad nije došao, mada ga sad i razumijem, samo je majka bila uvijek u posjeti, ponekad braća i sestra, a nigdje onih lažnih prijatelja… Kada sam izašao iz zatvora, shvatio sam da sam pogriješio, ali već je bilo kasno, ljudi me znaju samo po lošem, i tada sam odlučio otići iz Bosne na Zapad, i tako je i bilo.
Živio sam oko deset godina normalno u inostranstvu i osnovao familiju, dobio dvoje prelijepe djece, hvala Allahu. Tada sam odlučio da svi zajedno krenemo na odmor u Bosnu. Tokom putovanja desila mi se jedna nevjerovatna stvar: zaustavila me policija, rutinska kontrola, i tada su mi saopćili da sam već duže vrijeme na međunarodnoj potjernici (isto kao onaj moj komšija “uzor” u kriminalu). Pretvarao sam se da sam u nedoumici: šta bi, šta sam sad uradio, znam da nisam ništa, što ja, a policajac mi saopći da me traže u Bosni za nešto od prije desetak godina.
Žena u šoku, djeca plaču, sav mi se svijet obrušio na glavu, ali čovjek ne zna u čemu je hajr. Iz pritvora sam se čuo sa kim drugim nego sa majkom i rekao joj da dolazim u Bosnu u Interpolovoj pratnji, a ona mi je rekla da jedan naš komšija radi u zatvoru, pa će vidjeti sa njim da mi dadnu najbolju sobu. I tako i bi.
Dođoh u isti onaj zatvor iz kojeg sam izašao i napustio Bosnu, i dobih najbolju sobu u zatvoru preko “štele”, tako sam tad mislio, ali ne bilo koju sobu, u toj sobi su bili samo oni zatvorenici koji su klanjali i došli “tobe”, što naš narod kaže. Tu sam upoznao jednog brata po vjeri, koji me dosta savjetovao i pomagao mi oko stvari koje nisam baš dobro shvaćao oko vjere u samom početku i svega što me je interesovalo. I to sve Allahovom odredbom, tako i ja pođem sa njima, malo-pomalo, klanjati, čitati vjerske knjige, hadise, Kur’an, počnem ići na džume petkom, i tako dođem tobe, uz Allahovu milost, pomoć i uputu.
Kad sam izašao iz zatvora, sav sretan što ću biti sa majkom, djecom, ženom i ostalima članovima familije i provesti odmor koji je bio planiran prije godinu dana (a od Allaha planiran još od prije), sretnem onog svog “idola” iz kriminalnih vremena. Nećete vjerovati, od onog “sjaja” i face podzemlja nije ostalo ništa, sada je krao kasetofone iz auta i ljudi zbijali šale sa njim, na šta je spao…
Nakon provedenog odmora u Bosni, vratio sam se sa familijom u inostranstvo i do dana današnjeg nisam odstupio od namaza i svih svojih dužnosti prema Allahu, onoliko koliko je u mojim mogućnostima. Moja je supruga počela klanjati i pokrila se, dobili smo još jedno dijete iz Allahove blagodati, pa kako da ne budem pokoran i zahvalan Gospodaru svih svjetova! Nešto vam se ružno desi, a vi to ne volite, a na kraju se ispostavi da je to ustvari bilo dobro za vas, samo Allah zna, a vi ne znate. Ne gubite nadu u Allaha i Njegovu milost i oprost, On upućuje koga hoće, a u zabludi ostavlja koga hoće.
