Dok su Bosanke iz kvalifikacione utakmice u novu kvalifikacionu utakmicu, po Zenici “cijepale” lažnog Cesare Paciottija i fejk torbu Michael Korsa, plećati i kao Apolon izvajani Salihović je svoju vezu s Njemicom Julijom u gradiću Sinsheim uvodio u ozbiljnu fazu. Vjenčao ju je prošle zime, a ona mu je sina rodila već na proljeće. Da se oženio i da je dobio sina, krio je i vanserijski talentirani zmaj Miralem Pjanić.
Njegovom Edinu su iznikli i prvi zubići, a Pjanić je sevdisao o tome kako još čeka onu pravu i da bi volio da ona bude Bosanka. Pravu je našao, ali nije Bosanka, već Francuskinja Josefa iz Nice. Da nije bilo njegovog oca Fahrudina, još neko vrijeme bi Miralem odgovarao na pitanja jesu li mu draže crne ili plave, ili u emisiji Forza Roma italijanskoj novinarki (to mu je bio zadatak) šarmantno na šest jezika pokazivao kako bi je pozvao na piće. Nekadašnji kapiten je već ušao u šampionsku fazu prikrivanja informacija iz privatnog života. On svoj porodični status skriva kao političari imovinske kartice pred izbore.
– Presretni smo. Miralem nikada nije bio sretniji u životu. Ne znam kako nam je i uspjelo toliko dugo čuvati za sebe ovako sretnu vijest, ali eto uspjeli smo. Miralemov sin Edin već ima pet mjeseci. Molim javnost da nas razumije. Ipak smo tradicionalni i nismo željeli da se desi nešto nepredviđeno!!? – kazao je Pjanić senior.
A šta je to nepredviđeno, i ko bi bilo šta konstruirao, nikome nije poznato ni danas. To je lijepa vijest i na njoj se može samo čestitati.
Čudna je ovo zemlja po mnogo čemu, ali osobena naročito po jednom – daj joj prst i ona će ti pustiti ruku. O tome se svojevremeno hvalio i legendarni pjevač grupe U2 Bono Vox. Naime, i danas se prepričava jedna priča, možda je i legenda, ali čini mi se prikladna za ovu temu, pa ću podsjetiti na nju.
Jedne prilike došao Bono u Sarajevo (dolazio je jer ima i pasoš ove zemlje, volio ga je i Alija, a i prvi je pravi superstar koji je u ratom opustošenoj Bosni napravio veliki koncert na Koševu), i sjeo Bono u “Senator” – nekadašnju sarajevsku špicu, a do njega za stolom je sjedila grupa djevojaka. I tako, znate kakva je omladina, hihoće se, prepričava zgode jednog, drugog, trećeg propalog ljubavnog sastanka, jordami i preuveličava pažnju koju ostavlja na suprotni spol, red ove, red one priče, dok tako jedna nije malo duže zadržala pogled prema liku za susjednim stolom.
– Hej cure, gledajte ovo, Bono Vox – kaže jedna.
Okrene se druga.
– Vidi, stvarno. Aha, gdje sam ono stala? I, da tako on meni traži broj, a ja…
Sarajevo i Bosna su oaza svim stranim zvijezdama koje se jedino ovdje odmore od prevelike pažnje medija.
Nick Nolte je jedne godine na Sarajevo Film festivalu pobjegao čak i svom osiguranju, uvukao se u jednu uličicu u centru Sarajeva i s lokalnim taksistima ispio po koju rakijicu. Baš bi tako nešto mogao uraditi u LA-u!.
Ili svjetske zvijezde uživaju malu pažnju u Hollywoodu, pa im odgovara to što rahat u maloj evropskoj čaršijici mogu ispiti koju žesticu s neznancem, ili naši proslavljeni fudbaleri uživaju preveliku pažnju zapadnih visokotiražnih medija, te ih dodatna pažnja domaćih medija umara.
Novak Đoković ima jedan princip, i to mi je ispričala urednica jednog srbijanskog sedmičnika. Kada je u humanitarne svrhe za velike novce prodavao fotografije svog spektakularnog vjenčanja na Svetom Stefanu, jednom britanskom prestižnom sedmičniku je postavio uslov – želim da ove fotografije istovremeno izađu i u mojoj rodnoj Srbiji. Nijedan lijep događaj se nije desio u životu najboljeg svjetskog tenisera, a bilo ih je mnogo, od vjenčanja, kako svjetovnog tako i crkvenog, do rođenja sina Stefana, a da on ovako lijepe vijesti nije prvo podijelio sa svojim sugrađanima. Čemu kriti lijepo?
Krije se loše!
I dok naši zmajevi bježe od bliceva, uskoro premijer bez fotelje Nermin Nikšić baš voli trčati pred bliceve. Čitavu prošlu sedmicu je sebi dao u zadatak da na svom Facebook profilu objašnjava šta se tačno zbilo na fudbalskoj utakmici između FK “Sarajevo” i FK “Velež”. Umjesto što gleda fudbal, i prati nasilja na stadionima, bilo bi mu uputnije da se pozabavi nasiljem nad još ne penzioniranim radnicima zavidovićke “Krivaje”, piše magazin Azra.
Kada je novim vlasnicima predavao nekadašnjeg diva u bivšoj Jugoslaviji, boljeg i od danas popularne IKAE-e prvo se obavezao, a onda i slagao kako će vlada u roku od šest mjeseci uvezati staž radnicima koji su stekli zakonske uslove za penziju. “Krivaja” je sada tuđa, a devedesetak radnika još nikada nije ni vidjelo svoj prvi ček od penzije. Premijeru, ofsajd, može i bez vas, ali život ne može bez prebijene pare!
I ovo neka bude poruka našim zmajevima, od bliceva se trebaju kriti ovakvi likovi. Ne vi. Lijepe vijesti treba dijeliti, loših je ionako previše u ovoj zemlji… Bosanci ne grizu, Bosanci samo duraju i šućuraju!
