Viktorija Zvonić je jedna posve “obična” radišna žena koja je iz Ukrajine došla u BiH prije desetak godina i ovdje pronašla sreću.
Živjela je normalan život sa svojim suprugom u Gabeli, radila sezonske poslove u Međugorju, ali od juna 2014. sve se promijenilo i Viktorija sa svojom porodicom do danas proživljava, tako reći, pakao u začaranom krugu pravnih apsurda koje su joj na leđa natovarila tijela države Bosne i Hercegovine.
Ukratko, Viktorijin bolesni sin uspio je pobjeći iz ukrajinskog ratnog vihora i doći do Gabele, ali ga sada Sud BiH vraća natrag u rat s rješenjem u kojem piše da je stanje u Ukrajini mirno! A ono što je još nevjerovatnije jest to da se presuda temelji na prijeratnom izvještajuu o stanju u Ukrajini, piše Dnevni list.
14 operacija na nogama
Viktorijin 26-godišnji sin D. S. živio je u ukrajinskog gradu Hersonu kada je tu zemlju zahvatio rat. Krenula je prisilna mobilizacija i njezin sin, koji je dosad imao čak 14 operacija na nogama jer je rođen s deformiranim udovima, također je mobiliziran. Premda je bilo jasno da je vojno nesposoban, ukrajinsku vojsku to apsolutno nije zanimalo. Iako je Ukrajina svojim državljanima zabranila napuštanje države, Viktorija je uspjela izvući sina iz Hersona i dovesti ga do BiH.
Ali, ratni pakao zamijenio je pravni!
– Vjerujte, za jednu običnu radnicu nije ni jednostavno ni jeftino izvući dijete iz rata. U gradu Hersonu proglašeno je vanredno stanje pripravnosti, mobilizacija je potpuna i prisilna. Policija je doslovce obilazila kuće i vodila ljude na prvu crtu s Rusima. Bez obzira što je moj sin imao 14 operacija na nogama, mobilizirali su ga, započela je svoju priču Viktorija, očajnog i plačnog izraza lica majke koja bi svoj život dala za djetetov.
– Moj sin je jedva izvukao živu glavu, u gradu su počeli neredi, Bog zna koja je sve vojska upadala u kuće, čečenska, ukrajinska…, oduzeli su mu i kuću i on praktički u Ukrajini nema gdje živjeti, kaže Viktorija.
Činilo se da će po dolasku u BiH problem biti riješen. No, umjesto rješenja BiH je svojim odlukama samo dodatno zakomplicirala situaciju.
– Moj sin imao je pravo kao turist boraviti u BiH mjesec dana i pokušali smo u tom razdoblju riješiti potrebnu papirologiju kako bi dobio pravo ostanka u BiH po osnovi vize ili političkog azila. Radili smo sve što su nam nadležne službe govorile da učinimo. U Službi za strance pokušali smo ići na “spajanje porodica”, ali rečeno nam je da to ne može proći jer on ima više od 22 godine. Također, kako BiH i Ukrajina nemaju diplomatske odnose, viza se ne može dobiti ni pod kojim uvjetom. Rečeno nam je da je jedini pravni put taj da zatražimo političku zaštitu, odnosno azil, jer je u Ukrajini rat!, govori Viktorija.
Apsurdna presuda
Međutim, Ministarstvo sigurnosti rješenjem je obilo zahtjev za azil, iako je UNHCR poručio da D. S. ima uvjete za dobivanje azila. Potom je i Sud BiH odbio tužbu protiv navedenog rješenja uz obrazloženje da je u Ukrajini sigurnosno stanje dobro, a Viktorija podcrtava da se ta odluka temelji na prijeratnom izvještaju o stanju u Ukrajini, što je doista apsurdno!
– Pitam se kako je Sud BiH mogao kao valjano koristiti izvješće o stanju u Ukrajini iz 2012. godine kada je u toj zemlji vladao mir? Je li to moguće, je li to uopće normalno? Pa, zar ti ljudi u sudu ne vide što se događa u Ukrajini? Stanje je svakim danom sve gore i gore, rat tamo “bjesni”, a oni presuđuju da vlada mir! Ukrajina može biti početak trećeg svjetskog rata, a Sud BiH tvrdi da je “tamo” mir! Sada smo dobili rješenje o izgonu iz Bosne i Hercegovine.
Oni praktički mog sina šalju u smrt, očajna je Viktorija, koja se jednostavno ne može načuditi pravnom apsurdu Suda BiH.
– Shvaćate li vi da mog sina tamo smatraju dezerterom iako je vojno nesposoban? Oduzeli su mu kuću, nema se gdje vratiti, a čim “sleti” u Ukrajinu, čeka ga ili zatvor zbog dezerterstva ili puška i prva crta s Rusima. Kako će se neko ko je imao 14 teških operacija na nogama boriti na prvoj crti? To je sigurna smrt. Sud BiH mom sinu je propisao smrtnu presudu. Vjeruje, ja sam kao majka očajna, nalazim se u bezizlaznoj situaciji… Kako ću dopustiti da mi dijete ode u smrt?! To bi značilo da ću ga svojim rukama zakopati u zemlju. Što mi je činiti?, pita se Viktorija.
Njezin advokatski tim žalio se na presudu Suda BiH, tako da je Viktorija dobila još malo vremena kako bi pokušala pronaći rješenje začaranog kruga.
– Ako su uzeli u obzir izvještaj iz 2012. godine, mogli su onda i iz 1864. godine!, kaže Viktorija.
– Vi ste prošli rat, dosta ljudi spasilo je živote jer su ih druge zemlje prihvatile. Iz Ukrajine je izbjeglo gotovo milion ljudi, svi su dobili zaštitu u drugim zemljama i ne razumijem zašto Bosna i Hercegovina ne može zaštititi mog sina, a štite čak i one koji idu u rat u Siriju!, oštro je poručila Viktorija, koja će ponovno zatražiti azil za svoga sina.
– Ja se nadam kao majka i čovjek da će se naći neko u Sudu BiH tko će shvatiti o čemu se radi. Ništa ne potražujem od države BiH osim da spasi moga sina, kazala je Viktorija.
