”Najkorisnije djelo je obradovati svoga brata mu’mina ili ga duga osloboditi ili ga hljebom nahraniti.”
Hadis prenosi Ibn Ebi Dunja i Bejheki od Ebu Hurejre. Hadis je hasen (dobar).
Ibn Addi u djelu ”El-Kamil” navoda da je povod nastanka ovog hadisa pitanje jednog od ashaba koje je uputio Poslaniku, s.a.v.s. Pitanje je glasilo: ”Allahov Poslaniče, koje je djelo najkorisnije?”, našto je Rusulullah, s.a.v.s., rekao prethodni hadis. Iz drugih izvora saznajemo da je pomenuto pitanje uputio poznati ashab Abdullah ibn ‘Omer, r.a.
Islam kao univerzalna vjera propisana ljudskoj zajednici na Zemlji nepobitno sadrži mnoštvo bitnih pravila i poruka s kojima Uzvišeni Zakonodavac želi učiniti ljudima život što lakšim, ljepšim i sretnijim. Iz tog razloga putem Časnog Kur’ana i preko hadisa Allahova Poslanika, Sveznajući Gospodar objašnjava ljudima načine i puteve kako da dođu do željene sreće i na ovom i na budućem svijetu.
Navedeni hadis spada u grupu onih predaja kojima se potiču dobri međuljudski odnosi, širi i pronosi ljubav među vjernicima i produbljuje međusobno poštovanje i uvažavanje. Ovim i ovakvim hadisima Allahov Poslanik potiče ljude da cijene jedni druge, da istinski vode brigu o potrebama drugih Allahovih stvorenja, te za takav odnos najavljuje mnogostruku nagradu.
Ovaj hadis nadopunjuju i druge hadiske predaje koje govore o važnosti i vrijednosti pomenutih dobročinstava.
Naučeni smo od strane našeg voljenog Resulullaha da međusobno širimo selam, hranimo gladne, udjeljujemo onima koji su u lošem imovinskom stanju, klanjamo kad drugi svijet spava, te da svoga brata u islamu pri susretu počastimo toplim i iskrenim osmijehom, jer i ”osmijeh u lice tvoga brata spada u sadaku”.
Kad je u pitanju hadisom spomenuto ”oslobađanje duga”, islam preporučuje da odgodimo dug ako vidimo da je neko u teškoj situaciji i da nam ga ne može blagovremeno vratiti, ili da, što je još bolje, dug oprostimo:
Onoga koji odgodi vraćanje duga onome koji ga nije u stanju vratiti, ili mu dug oprosti, Allah će na Sudnjem danu skloniti u hlad Svoga prijestolja kada drugog hlada, izuzev Njegovog, neće biti! (Tirmizi)
Neki čovjek je pozajmljivao ljudima, a svome službeniku je govorio: Kada dođeš siromahu, ne traži od njega (oprosti mu dug) ne bi li i nama Allah oprostio, pa je (velikodušni dobročinitelj) došao Allahu(preselio na Ahiret) i On mu je oprostio! (Buhari, Muslim)
Ako čovjek ne može pomoći drugom čovjeku materijalno, može to učiniti dajući mu moralnu podršku u njegovim svakodnevnim dobročinstvima i poticanjima na iste. A ako ne može ili ne čini ni jedno ni drugo, onda ga bar može, povremeno, obradovati i počastiti nečim lijepim i ugodnim.
Uzvišeni u Kur’anu kaže: ”Potpomažite jedni druge u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu …” (El-Maide, 2)
