Jučer se na konferenciji za novinare u Palati Srbija dr. Predrag Kon malo zakašljao. Umalo nisam kriknula: “Korono, uzmi mene, samo njega ne diraj!” Dr. Kon je pričao dosta smireno, objašnjavao nam kako će izgledati onaj smještaj na Sajmu kog smo se svi prepali, a namijenjen je onima sa najlakšim simptomima infekcije novim korona virusom. Nije ga bilo sramota da kaže kako neke stvari još uvek ne zna, kako rješenja za neke probleme još nisu nađena, te da nema odgovore na sva pitanja. Slično se ponašaju i Konove koleginice dr. Darija Kisić i dr. Ivana Milošević. Ne bih sad da ulazim u bilo čiju političku, ovakvu ili onakvu biografiju, čak je i ne znam. Ne znam ni da li su to najstručniji ljudi koje imamo, znam samo da im je način obraćanja javnosti korektan i da se svaki put kad ih odslušam osjećam informisanije i smirenije kada je riječ o pandemiji novog korona virusa.
Za to vrijeme, neki čudan lik sa naočarima, ogrnuo se papirnim mantilom i sjeo u Arenu da pakuje neke paketiće za penzionere. Dok je pakovao, progovorio je kako će nam groblja biti mala ako ga ne budemo slušali, kako mora da nam smisli nešto strašnije od Sajma, pitaće Kineze šta. Pa je pitao da li se plašimo, a onda se smijao što se plašimo. Poslije je kučićima zabranio da piške i kake, odnosno, nije skroz zabranio, nego sad svi moraju da izvode kerove poradi sebe onda kad to radi njegova kćerka.
Čudnog čovjeka sa naočarima koji je pakovao paketiće prenijeli su svi mediji u zemlji, a jedna je televizija, Skajpom, dakako, jer sedim kod kuće, što i vama želim, upitala i mene šta mislim o čudnom liku. Nemam pojma da li sam prekršila neku od mjera koje važe tokom vanrednog stanja, ali preporučila sam građanima da ovog u papirnom mantilu zaobiđu i da slušaju samo ljekare, svakog dana u 3 popodne.
Vidite ovako… Neka njega neka bude predsjednik Srbije još sto godina ako hoće. Ali meni više ne pada na pamet da me tretira kao slaboumnu, da me plaši grobljem, Sajmom, logorima, šatorima, Morovićima, Jajincima… čime god što je u stanju da smisli. Neću više da mi stenje i uzdiše iz televizora, a onda da se cereka, da mi glumata, preglumljuje i drami. Ne mogu da slušam kako zapovjeda kerovima kad smiju da seru i pišaju, kako doslovno olajava srpske državljane koji su došli iz inostranstva. Neka bude predsjednik, ali što se mene tiče, dok vlada pandemija, ništa u vezi sa virusom što izađe iz njegovih usta apsolutno me ne zanima. Mi smo do sada od medicinske struke dobijali vrlo transparentne, jasne i precizne informacije. Meni ljekari ulivaju povjerenje jer priznaju kad nešto ne znaju. A ovaj izvalio koronu još prije nego što je onaj iz Vuhana pojeo šišmiša i sad mi iz televizora utjeruje strah, anksioznost i izaziva mi panične napade.
Sinoć je sagovornica RTS-a iz Njujorka rekla: “Ne znam šta priča Tramp, to nije dobro ni za glavu ni za stomak.” Ne vidim nijedan razlog zašto isto ne bi važilo i za Vučića.
Dakle, ugasila sam Vučića. To sam htela da vam kažem.
