Novopazarac Esad Kundaković, otac Eldara Kundakovića koji je prije tri i po godine poginuo u borbama protiv snaga Bašara al-Asada u Siriji, danas puno vremena provodi sa mladim ljudima iz ovog grada i okoline, pokušavajući da ih “uputi na pravi put”.
Nastoji da tim mladim ljudima, opterećenim dilemama koje im nameće domaća i svjetska svakodnevnica, objasni da izlaz nije u nasilju.
Savjetuje ih da ne odlaze u rat, objašnjava da islam nema razumijevanje za ekstremizam, poziva islamske zajednice da to bolje objašnjavaju, te poziva roditelje da pažljivo slušaju svoju djecu i njihove probleme.
Sve zajedno u etnički mješovitoj sredini, kakav je Sandžak, Esad Kundaković apeluje na suživot, razumijevanje i prihvatanje različitosti.
“Ja sam Esad Kundaković koji poštuje mrava, neću ga zgaziti, izaći ću u susret svakome, pomoći ću svakome, ali nikome neću dati da ugrozi moj iman, vjeru i porodicu”, ovim riječima počinje razgovor za RSE.
Njegov Eldar, tada 27-godišnji mladić, poginuo je 14. maja 2013. godine, samo mjesec i po dana nakon što je otišao iz Srbije, u borbama za zauzimanje jednog zatvora pod kontrolom sirijskih državnih snaga.
Sa njim je tada poginuo i Almir Salihović iz Rožaja, koji je za sobom ostavio petoro djece.
Eldar, svršeni novopazarski gimnazijalac i student psihologije, bio je odgajan u vjerskom duhu, a sebe je pronašao na putu duboke posvećenosti islamu.
Na umrlicama kojima su tada Novopazarci obavešteni o smrti svog sugrađanina pisalo je da je Eldar “poginuo na Alahovom putu u Siriji”.
Eldarova majka Nasija smatra da ovo “nije kraj i da su oni sa njim samo jedno izvjesno vrijeme rastavljeni, te da će opet jednog dana biti zajedno”.
Sa Esadom razgovaramo u njegovoj krojačkoj radionici u Novom Pazaru, koju često posjećuju mnogi mladići, Eldarovi prijatelji, ali i oni koji ga nisu poznavali, sa željom da čuju njegove stavove o mnogim vjerskim pitanjima.
Svakodnevica ovih mladića uglavnom je obojena nezaposlenošću i niskim standardom, ali, kako Esad kaže, velikim poštenjem i željom da se na životnom putu ne ogreše.
Osim toga, Esad prisustvuje i različitim okupljanjima Novopazaraca na kojima mladima ukazuje na značaj obrazovanja koje je bitno da bi vjeru shvatili na pravi način.
“Stalno sam u kontaktu sa mladima, ne puštam ih dok mi neke stvari ne objasne, dok ne prelome, dok ne vidim da normalno mogu da hodaju po svijetu. Mi ne možemo da mjenjamo tokove istorije, ali možemo da utičemo na nju. Čovjekova misija na Zemlji nije da samo on živi i da se skloni u svoju kuću, već da pogleda i one ljude na ulici koji nemaju kuću. Ako si zadovoljio svoje potrebe, moraš da vidiš šta drugi radi, da budeš pored njega da ne napravi nešto pogrešno”, priča Esad Kundaković.
Nije stvar u tome, navodi on, da nekoj osobi samo kažeš da to ne radi, već da je pripaziš – dok ne nauči da radi kako treba.
“Upravo to radim, prisutvujem raznim skupovima. Gde god se bar troje ljudi okupi – ja sam tu. Sve me interesuje. Prisustvujem raznim tribinama, skupovima, razmjenama mišljenja i stavova. Bitno je da skinemo naočare koji su nam drugi stavili i da imamo strpljenja da saslušamo drugu stranu, pa onda donosimo zaključak. Alah nas je stvorio različite da bi mogli da razmjenjujemo mišljenja”, priča nam Esad, koji ima još jednu kćerku i sina.
Džamije prerasle u muzeje
Dvije islamske zajednice u Srbiji se i dalje bore sa problemom odlaska mladih ljudi iz Sandžaka na strana ratišta, prije svega, u Siriju.
Njihovi predstavnici, ali i analitičari, navode da im je za tu borbu neophodna pomoć države, ali i drugih organizacija, institucija i pojedinaca.
Esad smatra da Islamska zajednica nije dovoljno posvećena mladima i da je od džamija napravila muzeje, tvrdeći da se posao imama svodi na čitanje i prevode hadisa, bez želje da dublje objasne njihova značenja.
“Alah nas je podjelio samo u dvije skupine, na vjernike i nevjernike. Kad budemo svi znali da odvojimo dobro od zla, onda nećemo imati ljude koji će sami ići na ratišta, da rješavaju tuđe probleme, kao što je moj sin otišao. Treba da sjedimo sa djecom, da ih razumijemo, da okupimo autoritativne ljude da svi razgovaramo, da deca shvate da ih mi razumijemo, da razumijemo njihovu patnju. Ovako, svi u svemu vide ISIL (Islamska država Iraka i Levanta, op.a.), a niko ne vidi patnju naroda. Dakle, ti treba da spaseš dijete da ne uđe u vatru, a kada uđe, onda ljekari treba da rade svoj posao. To je moja misija, da što manje ljudi o tome misli”, priča ovaj Novopazarac.
Eldarov otac svim roditeljima poručuje da se više druže sa djecom, da ih prihvataju onakve kakve jesu, sa svim problemima i porocima.
“Izgubio sina zato što nisam imao vremena da ga saslušam. Za mene je bilo gubljenje vremena da sjednem sa njim da vidim šta ga tišti, zbog čega pati, šta to suosjeća sa ljudima u Siriji. Čovjek mora da ima dosta strpljenja da radi sa tom omladinom, a većina nema. Ja volim tu djecu, sa nekima koji su sada u Siriji sam u kontaktu, kao što sam bio u kontaktu i sa nekima koji su poginuli”, ističe.
Naš sagovornik navodi da je svu tu ljubav prebacio na ovu djecu.
“Učim ih da vole sve ljude, jer mi rastemo zajedno, u jednoj klupi sedimo, jedemo isti hljeb. Kako ću da odvojim moje prijatelje Miroljuba ili Moca od moje braće? Smatram da mediji treba da potenciraju pozitivne priče, mi moramo da promovišemo vrijednosti, da teramo omladinu da radi, da stvara, jer naša omladina zna da troši, a ne zna da zaradi”, riječi su Esada.
Braniti komšiju je obaveza
Smatra da omladina iz Sandžaka može da pomogne braći u Siriji tako što će protestima ukazati na njihove probleme, a ne da ide na ratište dok ljudi iz Sirije bježe, a 70 odsto ljudi sa strane im brani ognjište.
“Mladima poručujem da koriste svaki momenat za korisne stvari, za rad, za ostvarivanje pozitivnih ciljeva, da pomažu jedni drugima. Neka uveče razmišljaju o tome šta će sutra korisno da urade. Molim Alaha da nijedan roditelj više ne doživi šta sam ja doživeo, nego da se raduje diplomi sina”, iskreno će Esad.
Navodi da se, uprkos gubitku sina, na veselja rado odaziva.
“Nedjelju dana poslije pogibije sina sam išao na veselje, jer se radujem uspjesima drugih i ljudi to osjećaju. Kada neko osjeća da se ti raduješ njegovom uspjehu, onda se on sa tobom druži, a hteće da te sasluša i posluša kada ga nešto savjetuješ. Mi živimo za život. Muslimanima Alah naređuje da životom brane svoju vjeru i čast, ali i vjeru svakog brata i sestre, to nam je sveto. Ako je ugrožen komšija Zoran, komšijska obaveza je da odeš i da braniš njegova prava”, zaključuje Esad Kundaković.
Prema posljednjim podacima, o broju građana Srbije koji su ratovali u Siriji i Iraku, a koje je Bezbednosno-informativna agencija saopštila prije nešto više od godinu dana, u pitanju je oko 20 ljudi.
