Tvrdnja da divlje mačke u Namibiji češće napadaju rasiste, na prvi pogled djeluje bizarno, ali kada se “zagrebe” ispod površine, vidi se da ustvari – ima smisla, navodi BBC.
Historijska prošlost zemlje, a naročito era aparthejda, još lebdi nad farmama stoke poput zle slutnje. Vlasnici komercijalnih farmi neizbježno su bili bijelci, dok su radnici bili crnci.
U razgovoru sa stočarima i njihovim radnicima, novinar BBC-ja je otkrio da su neki vlasnici farmi rasistički i nasilnički nastrojeni prema radnicima, zbog čega oni gube motivaciju za korektno obavljanje posla. Takvi vlasnici, osim toga, ne vide korist od efikasnije obuke zaposlenih za uspješno gajenje stoke, što znači da ti ljudi nemaju priliku da nauče kako da zaštite goveda i stoku od predatora.
Mnogi radnici imaju skromno obrazovanje, neki čak ne znaju ni da broje, pa samim tim ne mogu prebrojiti stoku. Time se povećava opasnost da predatori pojedu zaboravljena grla.
Radnici na ovim farmama izloženi su nasilju, zbog čega pribjegavaju taktikama osvete. Kradu antilope, zebre i drugu divljač, bilo za prehranu ili radi prodaje, naročito ukoliko su slabo plaćeni. Smanjena populacija divljači znači da postoje veći izgledi da predatori napadaju stoku.
U najstojanju da shvati kako politički, ekonomski, historijski i društveni razlozi utječu na sukob ljudi i predatora, novinar je proveo godinu na farmi stoke u Namibiji. Posjetio je nekoliko farmi i razgovarao s upravnicima i njihovim radnicima. Njegov zaključak je – tamo gdje rade zadovoljni, motivisani radnici, nema problema s predatorima.
Studija je samo jedno u nizu istraživanja koja pokazuju kako problem koegzistencije ljudi i divljih životinja može biti posljedica sukoba među ljudima.
