Frank-Walter Steinmeier je novi predsjednik Njemačke. Skoro 20 godina je ovaj socijaldemokrat na političkim funkcijama. Prije nekoliko godina se kandidirao za kancelarsku funkciju, ali je izgubio protiv Angele Merkel.
Frank-Walter Steinmeier je kao zajednički kandidat stranaka iz demokršćanskog tabora CDU-a i CSU-u i socijaldemokratskog SPD-a izabran za saveznog predsjednika. Steinmeier je već dugi niz godina ime koje je konstantno prisutno u njemačkoj politici. Donedavno je bio ministar vanjskih poslova u tzv. velikoj koaliciji CDU/CSU-a i SPD-a. Za većinu građana Njemačke, kako su pokazale ankete, Steinmeier je lice koje predstavlja njemačku diplomaciju. Pritom je njegov posao šefa diplomacije bio tek posljednji u nizu pozicija koje je ovaj 61-godišnji socijaldemokrat obavljao tijekom svoje skoro 20-godišnje političke karijere. Ministar u kancelarskom uredu, predsjednik kluba zastupnika, ministar vanjskih poslova u prvom mandatu i kandidat za kancelara. Poslije Joachima Gaucka, dakle, u predsjedničku fotelju sjeda čovjek koji nije nepoznanica u Njemačkoj.
Najomiljeniji političar Njemačke
Steinmeier u prtljazi donosi puno toga što će mu dobro doći na funkciji predsjednika Njemačke. On je kao ministar vanjskih poslova uživao visoki ugled i izvan vlastite stranke (SPD), ima diplomatsko iskustvo, cijenjen je i na međunarodnoj razini i prošao je kroz mnoge krize. I rezultati anketa odražavaju taj visoki ugled. Steinmeier se već godinama nalazi u samom vrhu kad je u pitanju omiljenost političara u Njemačkoj. Ta omiljenost je na koncu vjerojatno bila važan argument za njegov izbor za predsjedničkog kandidata, nakon što se tjednima vodila igra “povuci – potegni” oko odgovarajućeg kandidata.
Mnogi promatrači su već duže govorili kako je taj sin jednog stolara iz Sjeverne Rajne Vestfalije zainteresiran za najvišu funkciju u državi. Najzad se Steinmeier kao ministar vanjskih poslova tijekom svojih brojnih putovanja s blizu 400.000 kilometara godišnje prijeđenih zrakoplovom uvijek predstavljao gotovo predsjednički. I uvijek mu je važno bilo stvaranje ravnoteže. Posebno u konfliktu u Ukrajini je stekao visoki ugled zbog svojih diplomatskih poteza između Kijeva i Moskve. Steinmeier je tada pomogao u tome da se ublaži taj konflikt – što je obrazloženo i njegovim promišljenim izborom riječi. Utoliko je snažnije ono zbog čega je u medije dospio svojim izjavama o novom predsjedniku SAD-a. Donalda Trumpa je Steinmeier nazvao “propovjednikom mržnje”. Kasnije je govorio o tome da Trumpovo predsjedništvo označava “kraj starog svjetskog poretka”. To nikako nije odgovaralo slici koja je kreirana u javnosti o tom diplomatu o kojemu poneki promatrač govori kako ima naklonost prema dosadnom birokratskom životu.
Uspon u timu kancelara Schrödera
Njegova karijera je započela u timu bivšeg kancelara Gerharda Schrödera (SPD). Steinmeier je bio šef njegovog ureda dok je Schröder još bio premijer Donje Saske. Nakon što je SPD 1998. došao na vlast u Berlinu i Schröder postao kancelar, Steinmeier je preuzeo funkciju državnog tajnika, a poslije i ministra u kancelarskom uredu. 2005. je za vrijeme prve velike koalicije demokršćana i socijaldemokrata postavljen na funkciju ministra vanjskih poslova, a obavljao je i funkciju vicekancelara. 2009. ga je njegova stranka (SPD) postavila za kandidata za kancelara. SPD je, međutim, izgubio izbore, a mnogi su kao razlog navodili Steinmeierovu nedovoljnu blizinu biračima. Steinmeier ne važi i nije ni važio kao neotesan lik, ali je na kompliciranom diplomatskom parketu kroz svoju upornost i preglednost situacije ostavljao dobar dojam.
2013. se Steinmeier nakon ponovnog formiranja velike koalicije vratio na čelo ministarstva vanjskih poslova. Pored Hans-Dietricha Genschera (FDP), on se time ubraja među vodeće ličnosti njemačke vanjske politike proteklih desetljeća. Steinmeier je rođen 5. siječnja 1956. u Detmoldu i oženjen je sutkinjom Elke Büdenbender. Imaju jednu odraslu kćerku, studenticu. Humana strana Steinmeiera je prvi put u središte pozornosti javnosti dospjela 2010. godine. Kao predsjednik kluba zastupnika socijaldemokrata u Bundestagu je Steinmeier tada uzeo stanku kako bi svojoj tada teško oboljeloj supruzi donirao bubreg. Pored velikih privatnih motiva za taj čin, to mu je donijelo dosta respekta i priznanja stanovništva u Njemačkoj.
Merkel: “Odluka razuma”
Čak i iz redova bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) stižu riječi pohvale za novog njemačkog predsjednika. Zamjenica bavarskog premijera Ilse Aigner je tog socijaldemokrata nazvala “dobrim kandidatom”. CSU-ov zastupnik u Europskom parlamentu Manfred Weber od Steinmeiera očekuje kontinuitet: “Njemačkoj je potrebno jako vodstvo, upravo u aktualnoj situaciji.”
Steinmeier bi, tako se doima poruka njegovog izbora, trebao djelovati kao sidro stabilnosti protiv nereda i nestabilnosti. To je i kancelarkina poruka. Merkel je odluku za izbor Steinmeiera za novog njemačkog predsjednika nazvala “odlukom razuma”. Većina Nijemaca se zasigurno slaže s tom razumnom odlukom.
