Kada nekad uporedim uslove i način na koji sam ja odrastala i kako mi danas odgajamo djecu, čini mi se da je između ta dva perioda prošlo čitavo stoljeće. A tek kada uporedimo kako su naši roditelji, pa njihovi roditelji bili tretirani kao bebe, zapitamo se stvarno je li se to sve dešavalo na istoj planeti. Zbog tog prostog činjeničnog stanja da su se vremena itekako promijenila, kao i okolnosti, automatski odbacujem argument zašto ja nešto ne radim dobro sa svojim djetetom koji glasi ”U naše vrijeme to se nije tako radilo”. Ne kažem da smo mi danas nešto pametniji ili da je današnji način bolji. Čak štaviše. Ali već vidim i da se naš način mijenja. Već vidim da će naša djeca svoju djecu odgajati na potpuno novi način. Samo se nadam da će taj način biti bolji, zdraviji, prirodniji. Ja već planiram aBd s drugim djetetom da neke stvari radim drugačije i što prirodnije, a to savjetujem i svim mamama. Pustite se hemije, aparata, dugmića, prašaka… Evo par stvari koje ja namjeravam drugačije ili upornije aBd:
PLATNENE PELENE
Sve mi mislimo kako su jednokratne pelene izum stoljeća i kako nam uveliko olakšavaju svakodnevnicu. Stavimo pelenu, beba satima može da je drži na sebi jer današnje pelene u sebi sve sadrže super upijajuće materije, gelove, kristaliće. I onda je samo bacimo u smeće, ne pitajući se previše šta se dalje dešava s njom. Sigurno je da nam nije isto kao našim roditeljima koji su nas povijali u pamučne, danas poznate kao tetra pelene, pa se to trebalo otkuhavati, prati ručno, ovako onako. Međutim, na moje oduševljenje, pojavila se još jedna alternativa- nove, moderne, preslatke, praktične platnene pelene, koje su poprilično jednostavne za koristiti i koje donose mnoge dobrobiti kako za dijete, roditelje ali i za okolinu. Za dijete je naravno zdravije da mu koža bude uz prirodni materijal, razvija bolji osjećaj kada je mokro, pa se onda brže i odvikne od pelene, manje je osipa po malim guzama, preslatko izgledaju , i još puno toga što vam mogu reći mame koje koriste ove pelene. Za mamu jeste malo komplikovanije nego sa jednokratnim pelenama, jer se beba treba češće presvlačiti (ali što je za bebu zdravije, jer nas jednokratne pelene uljuljaju da dijete nije mokro jer je sve fino pelena upila, pa dijete zna i satima provesti u jednoj peleni), zatim pelene se peru (ali, hvala Bogu, danas postoje mašine za veš u koje ubacimo pelene, kao i drugi veš i to je to), suše… Ali zato je tu drugi aspekt, koji danas nije nimalo zanemariv (pored ovog aspekta zdravlja bebe, koji je naravno i najbitniji)- a to je finansijski aspekt. Svi roditelji znaju da su pelene jedan od najvećih troškova roditeljstva. Nekom prostom računicom, dođe se do cifre od 2.000- 3.000 KM koje se potroše na jednokratne pelene tokom pelenaškog staža jednog djeteta. To je stvarno veliki iznos, te se kupovinom platnenih pelena postiže značajna ušteda za kući budžet. A tu je i treći aspekt koji se često zanemaruje, ali koji meni postaje sve bitniji- ekološki. Iskorištene jednokratne pelene predstavljaju opasan otpad, jer dovode do nekih hemijskih reakcija, isparavanja, pa ako se još i zapale, proizvode dim koji je štetan za nas i za okolinu. Platnenim pelenama eliminišemo taj otpad i činimo nešto dobro za sebe i buduće naraštaje Drago mi je što vidim sve više proizvođača platnenih pelena. Ispočetka su to bile žene koje su šile i prodavale i to mi je super način, a zatim se pojavljuju i čitave fabrike i kompanije kao što je Ekobeba koje počinju proizvoditi pelene, što znatno utiče i na cijenu, jer većom konkurencijom i cijene počinju opadati i postaju sve pristupačnije. I samo da zaključim ovaj dio sa pelenama- nikada nisam voljela članke i postove o platnenim pelenama koji dođu kao kritika roditeljima koji koriste jednokratne pelene, kako su oni loši roditelji i slično i zato moram naglasiti da to nikako nije namjera ovog posta. I sama sam koristila jednokratne pelene s prvim djetetom i ne smatram da sam loš roditelj zbog toga. Sada sam jednostavno spoznala alternativu koja se čini boljom i koja nosi brojne prednosti i to sam htjela ovdje da iznesem. A na kraju dana, izbor i odluka je na svakom od nas pojedinačno i svi mi radimo sve u korist naše djece.
DOJENJE
Mogu sad naći milion izgovora zašto nisam dojila dijete duže od 4 mjeseca, ali i pored svih tih izgovora znam da sam se trebala više truditi, informisati, savjetovati… A ne tek tako prepustiti flašicama i Aptamilu Ali, drugi put ću pametnije aBd. Boriću se svakim atomom snage da svom djetetu obezbijedim ono što mu je najkorisnije- majčino mlijeko. O koristima i blagodatima dojenja mogla bih pisati do sutra, ali neću. Sve trudnice i mame pozivam da dođu na susret grupe za podršku dojenju (http://www.gugu.ba/bs/gugu-novosti/482-susret-grupe-za-podrku-dojenju), gdje će čuti puuuno korisnih informacija i savjeta, te bih savjetovala svim sadašnjim i budućim mamama, da ne podliježu pritisku okoline, reklamama, policama sa adaptiranim mlijekom u prodavnicama i da se bore koliko mogu da svoju djecu što duže doje (u Kur’anu je preporučeno 2 godine), jer nema ljepšeg poklona koji možete svom djetetu dati već na samom rođenju. Uzvišeni nas je počastio tim darom i to trebamo svakako cijeniti i koristiti.
ISHRANA
Ponovo prirodno, prirodno i samo prirodno. Što više organskog voća i povrća, što manje hemije, flašica, kašica. Moja mama mi je govorila ”Kupovne kašice su samo za lijene žene” I upravu je. Zar je tako teško skuhati krompir, mrkvu, izrendati jabuku? Ili je lakše pokupiti teglicu sa police u prodavnici? Što više kuhanja, što manje gotovih proizvoda, što više proizvoda ”sa sela” (domaće meso, jaja, sir, mlijeko…), što manje kupovnih stvari sa milion aditiva i dodataka.
ZELENO ČIŠĆENJE
Naizgled nema veze sa djecom, ali itekako ima. Zamislite dijete koje dotakne nešto nakon što je očišćeno Domestosom, ili da dotakne to isto a da je prethodno očišćeno sodom bikarbonom, limunom, sirćetom… Zeleno čišćenje i generalno, zeleni način života, imaju veeeelike koristi za naše zdravlje, zdravlje čitave porodice, a i za okolinu (jesam dosadna s ovom okolinom, ali stvarno se mora naglašavati, jer se prečesto očuvanje okoline stavlja u drugi plan, pa kada nas stugnu klimatske promjene, oštećeni ozonski omotač i sve druge posljedice našeg nemarnog ponašanja, onda ćemo se svi hvatati za glavu).
IGRA
Puuuno se igrati sa svojom djecom i to što više na svježem zraku, a što manje zatvorenog prostora, kompjutera, TV-a. Što više izleta u prirodu. Što više kreativnih igrica, onda onih naših starih igrica- lopte, gume, školice, crtanja, pisanja… A što manje ovih modernih digitalnih stvari. I što manje onoga ”Neka, dok mama ovo završi” i onog ”Nemoj se vrtiti… Nemoj u baru… Nemoj se prljati…”. Nedavno sam pročitala članak koji kaže da upravo ove stvari- okretanje u krug, šljapkanje po bari i slične aktivnosti razvijaju mozak djeteta
KNJIGE
Kako se samo rastužim kad vidim kako današnji školarci spremaju lektire- skidaju gotove uradke sa interneta, knjigu i ne vide Ja ću se truditi svim silama da kod svoje djece razvijem i održim ljubav prema knjigama. Ne elektronskim, već pravim knjigama. Kada sam djetetu htjela kupiti veliku enciklopediju, govorili su mi da sam budala i što će mu to kada danas sve ima na internetu. Ali zato meni srce ko’ kanta kada moje dijete svako veče uzme da lista tu istu enciklopediju, pa zapitkuje šta je ovo a šta ono
CEKERI
Učiću aBd svoju djecu da u prodavnicu idu sa cekerom u ruci i da kažu NE plastičnim kesama koje su veliko zlo za okolinu i za sviju nas.
MATIČNE ĆELIJE
Bolje ih imati pa da ne trebaju, nego da zatrebaju a da ih nemamo…
ŽIVOTNE VRIJEDNOSTI
Sve mislimo oni su mali, oni ništa ne razumiju. Učićemo ih o vrijednostima kad porastu. Ali to je velika greška. Ne kaže se džaba da odgoj djeteta počinje i prije njegovog rođenja. Ja sa svojim djetetom pričam od kako se rodio. Smijali su mi se kad sam se vozila u autu sa dvomjesečnim djetetom kojem sam usput pričala o pojmovima pored kojih prolazimo. Ali ubrzo se pokazalo da je to itekako imalo efekta i čim je počeo pričati, već je znao pojmove oko sebe i sve ono o čemu sam ja pričala. Tako je i sa životnim, vjerskim vrijednostima. A kako se dijete uči životnim vrijednostima? Prvi način na koji dijete uči jeste upijajući modele ponašanja oko sebe. Zato je veoma bitno biti pravi uzor djeci i sami raditi ono što želite da i oni rade. Ako svaki dan stajete na namaz pet puta dnevno, neće vam trebati da sjedite satima sa djetetom i da mu objašnjavate kako treba klanjati. Ono će samo to prihvatiti kao nešto što treba. Isto tako možete satima sjediti i pričati djetetu kako ne treba psovati i onda za pet minuta opsujete, možete sve te sate baciti kroz prozor, jer je djetetu mjerodavno ono kako se vi ponašate i njima je to model za njihovo ponašanje. Treba biti svjestan da je sa djecom učenje konstantno, a ne samo onda kada sjednete s njima da ih ”nečemu naučite. I pored, znači uzornog ponašanja, treba puno razgovarati s djecom. Ne podcjenjivati ih, ne misliti da su premali da nešto shvate… Konstantno razgovarati. I puno se smijati
Eto, ima tu još puno toga, ali ako i ovo muž i ja uspijemo ostvariti sa svojom djecom, biće to veliki uspjeh. Pa da im onda sutra aBd pričamo ”Ehhh, u naše vrijeme, mi smo vas ovako odgajali”, i da budemo ponosni na to.
