Jedna dimenzija “izbjegličke krize” u Njemačkoj ogleda se u tome da svaka izbjeglica mora da podnese zahtjev za dobijanje azila, a da to ili ne može da učini, ili dugo čeka na odgovor. Već sada stotine hiljada izbjeglica u Njemačkoj praktično “stoje” u jednom imaginarnom redu ispred ureda koji bi trebalo da prime njihove zahtjeve. Izbjeglička kriza je stoga i birokratski problem.
U takvom “imaginarnom redu” se trenutno nalazi 770.000 osoba, procjenjuje šef Saveznog ureda za migraciju i izbjeglice (BAMF) Frank-Jürgen Weise. Njih 370.000 je već predalo zahtjeve za dobijanje azila i čekaju na odgovor, dok između 300.000 i 400.000 izbjeglica koje su već u zemlji još uvijek nije ni registrovano. Tačan broj ove druge grupe ljudi je teško procijeniti, tvrdi Weise. Neki od njih su možda registrovani i dva puta, a drugi se uopšte više i ne nalaze u Njemačkoj. Weise tvrdi da je to “neprihvatljiva situacija” i da će se tome stati u kraj.
Zapošljavanje novih službenika
Do sredine ove godine će se broj službenika BAMF-a praktično udvostručiti. Krajem 2015. ovaj Ured je imao 3500 zasposlenih. Do sredine 2016. njihov broj će se povećati na 6300, a pomoći će im dodatnih 1000 službenika iz drugih vladinih institucija. Posebno važna je funkcija takozvanih “Entscheidera” – službenika koji odlučuju o zahtjevima za dobijanje azila. Početkom 2015. bilo ih je 360, a na kraju te iste godine 1.000. Do ljeta 2016. trebalo bi ih biti 1.700. U skladu s tim je broj odluka koje se donose o zahtjevima za azil sa 600 porastao na 2.000 dnevno na kraju 2015. godine. Cilj je da se dnevno obradi 6.000 slučajeva i tako da se tokom 2016. donesu odluke u 1,1 do 1,2 miliona slučajeva.
Ova računica se zasniva na pretpostavci da će tokom 2016. u Njemačku doći još oko pola miliona novih izbjeglica. Ukoliko ih bude više, onda će to ugroziti ovaj plan BAMF-a. Weise kaže da bi u tom slučaju njemačka vlada morala da izdvoji još novca za dodatno osoblje ili da se nađe pred novim “brdom” neobrađenih zahtjeva.
Sve pod jednim krovom
Osim povećanja broja zaposlenih, sam proces odlučivanja o zahtjevima za azil bi trebalo da se promijeni. Izbjeglice bi direktno sa granice bile transportovane do prihvatnih centara. Svaka savezna zemlja bi trebalo da ima barem jedan takav centar, dok bi njihov ukupni broj u cijeloj Njemačkoj bio 20. Tamo bi se podaci o svakoj osobi unosili u centralnu bazu podataka. Savezna policija bi odmah provjeravala da li postoje podaci o eventualnom kriminalnom djelovanju neke izbjeglice i da li ona posjeduje ispravna dokumenta. Tu bi se odvijao i medicinski pregled. Ako je sve u redu, izbjeglica bi odmah dobila “potvrdu o ulasku u Njemačku”. Samo s tom potvrdom može dobiti smještaj, hranu i odjeću i drugu pomoć. U samim prihvatnim centrima bi se potom direktno i donosila odluka o zahtjevima za dobijanje azila.
Koliko dugo će neko ostati u prihvatnom centru, zavisi od zemlje porijekla. O zahtjevima izbjeglica koje imaju šansu da ostanu u Njemačkoj, naprimjer onih koje stižu iz Sirije, trebalo bi da se odluči u roku od 48 sati. U tom slučaju se one brzo mogu rasporediti i po njemačkim opštinama. Ako nečiji zahtjev za dobijanje azila ima malo šansi za pozitivan odgovor, naprimjer u slučajevima tražilaca azila iz zemalja sigurnog porijekla kao što je BiH ili Albanija, ta izbjeglica bi se smještala u takozvanu “zonu čekanja”. Ona mora ostati tu sve dok se ne odluči o njenom zahtjevu. Odatle bi trebalo da se izvrši i povratak u zemlju porijekla u slučaju očekivanog negativnog odogovora.
Slična procedura bi se vodila i u slučajevima onih koji se uklapaju u takozvanu “Dablinsku proceduru”. Sve do povratka u zemlju EU u koju je prvo ušla, ta osoba bi se zadržavala u “zoni čekanja”. Ukoliko se radi o komplikovanim slučajevima, takve osobe bi se prebacivale u centre za prihvat izbjeglica koji već postoje širom Njemačke, gdje bi se i donijela odluka.
Odluka u roku od 48 sati
Nova procedura je već u fazi testiranja u nekim njemačkim gradovima i potom bi trebalo da se proširi na cijelu ovu zemlju. Njemački političari su mjesecima raspravljali o tome kako bi se mogao poboljšati stari i preopterećeni sistem. Nastao je potpuno novi plan djelovanja. Ipak, brojna pitanja su otvorena. Poput onog o “zonama čekanja”. Da li se ustvari radi o centrima u kojima bi se izbjeglice držale kao zatvorenici?
Biće modernizovana i sama procedura donošenja odluka o zahtjevima za dobijanje azila. Na primjer, više neće biti potrebno da se na licu mjesta imaju prevodioci, jer će oni moći da se uključuju video-linkom. Novo je što će se već tokom procesa odlučivanja o nečijem zahtjevu za azil napraviti njegova biografija i profil njegovog zanimanja, što će potom biti direktno dostavljeno uredima za zapošljavanje. Ovdje je vidljivo da je šef BAMF-a Weise spojio obje funkcije koje ima. On je, naime, ujedno i šef njemačke Agencije za rad. Weise je od vlade i dobio nalog da poveže rad ove dvije službe kako bi se izbjeglice što je brže moguće integrisale na tržištu rada.
Ako se sve bude odvijalo kao što je planirano, onda bi trebalo doći do ubrzavanja procedure donošenja odluka o zahtjevima za dobijanje azila. Slučajevi koji su od početka jasni, naprimjer slučajevi izbjeglica iz Sirije i Albanije, biće obrađeni već za nekoliko dana. Ostali novi slučajevi bi trebalo da se riješe u roku od tri mjeseca, a oni stariji u roku od pet mjeseci.
