Britanka Isolde Walters je uvijek nekako pretpostavljala da će imati djecu. No također je mislila da će zarađivati isti novac kao i njezini roditelji ili živjeti u istoj kući.
– No, kako su godine prolazile, majčinstvo se nikada nije predstavljalo kao opcija. Solo sam većinu svog života, a s 30 sam se preselila u New York i bila previše rastresena da bih čula otkucaje svog biološkog sata – priča Walters.
Tek kad se vratila u Englesku, s 33 godine, pogledala je oko sebe i vidjela svoje prijateljice kako su postale majke te imaju obitelj.
– Prvi puta dobila sam osjećaj kao da mi nešto nedostaje. Srce me boljelo od čitanja dječjih priča sa svojom dvogodišnjom kumčetom Hettie koja mi je sjedila u krilu. Na koncertu me fascinirala djevojčica kraj mene, visoko podignuta na majčina ramena, slatkih punašnih ručica koje su se njihale u ritmu glazbe – prisjetila se.
No, sada s 35 godina, bez partnera i bez mogućnosti uzdržavanja djeteta, prilično je sigurna da neće nikad postati majka.
– Pomirila sam se s time, ne ležim u krevetu i ne brinem se hoću li roditi dijete ili ne. Ne osjećam želju za djetetom toliko jako da bih postala samohrana majka umjetnom oplodnjom ili posvajanjem – ispričala je.
Priznaje da svašta propušta, no opet, imat će vremena za opuštanje, putovanje, hobije i prijatelje.
– Bit ću voljena teta i kuma. I moj slučaj nije usamljen. Naime, sve više žena živi poput mene – otkrila je.
Naime, u Velikoj Britaniji natalitet je pao na najnižu razinu u posljednjih 20 godina. U samo deset godina, broj poroda majki koje su tamo rođene, pao je za 22 posto.
No, to nije samo kod njih, jer i u SAD-u je slično.
Prosječna Amerikanka imala je troje djece 1950. godine, a sada ih ima oko 1,6, što je znatno niže od ‘stope zamjene’, od 2,1 djeteta koja je potrebna da bi se populacija održala stabilnom.
Ista je priča diljem Europe. Italija, zemlja poznata po svojoj kulturi proširenih obitelji okupljenih oko bučnog stola, doživjela je takav pad nataliteta da sada na svakih sedam rođenih imaju 12 umrlih.
Prošlog je tjedna Španjolska zabilježila najnižu stopu nataliteta u povijesti, s manje od 300.000 djece rođene u prvih 11 mjeseci 2023., a čak se i u Kini broj stanovnika smanjuje prvi put od 1960-ih.
S padom rađanja u razvijenim dijelovima svijeta, a ekonomisti su to nazvali velikim nedostatkom ljudi, neki upozoravaju na prijeteću demografsku krizu s nepopunjenim radnim mjestima u ključnim sektorima. Tu je, naravno i kritičan disbalans između zaposlenih i umirovljenika.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, konzervativna zastupnica Miriam Cates, koja se smatra zvijezdom u usponu na desnici torijevske stranke, naziva pad nataliteta gorućim političkim pitanjem generacije.
Smatra da je to obezvrjeđivanje ‘ključne uloge majčinstva’, a to povezuje s velikim brojem mladih ljudi koji se zadužuju i idu na studij. Cates također osuđuje činjenicu da se rađanje djece smatra ‘izborom životnog stila’, a ne ‘društvenim pothvatom’, koji je ‘osnova za opstanak’.
U fokusu mnogih su i troškovi imanja djeteta – prosječna godišnja naknada za jaslice u Britaniji sada iznosi nevjerojatnih oko 17.500 eura, prema izvješću dobrotvorne udruge za djecu Coram.
Svaki četvrti britanski roditelj kaže da im na djecu sada odlazi više od 75 posto plaće. U Londonu neki čak plaćaju i oko 3000 eura mjesečno za vrtić, što ukupno iznosi oko 37.000 eura tijekom godine.
– Jednostavno si ne mogu priuštiti takve naknade. Sveučilišni dug povećava financijski teret za milenijalce poput mene. Na mom prošlom poslu, gotovo 300 eura svake plaće išlo je za otplatu mog studentskog kredita. No tu su i mirovine za koje trebamo štedjeti i sve veći računi. Čak i da imam partnera, ne znam kako bismo uspjeli – navela je Isolde.
Miriam Cates zato predlaže da bi bebe trebale biti kod kuće sa svojim biološkim majkama, a nikako u jaslicama.
– Ali mojoj generaciji to se čini kao ozbiljan korak unazad. Sve žene koje znam, a koje ne žele djecu, imaju poslove u kojima uživaju i u koje se ulaže. Jedna prijateljica, koja razmišlja hoće li imati drugo dijete, kaže: ‘Stvar je u tome da ja jednostavno jako volim raditi.’ – veli Isolde.
Tijekom odrastanja, gledala je svoju majku koja je odustala od odvjetničke karijere jer je imala troje djece, a ona to ne želi.
– Ipak, gledam s čime se moraju nositi zaposlene mame. ‘Kazna za majčinstvo’ koju žene plaćaju na poslu i dalje je kruta i nepravedna kao i uvijek. Dok novopečeni očevi mogu očekivati povećanje svojih prihoda, novopečene majke dobivaju manje posla i novca te manje šanse za napredak, prema istraživanju Sveučilišta Cornell i dobrotvorne organizacije ‘Pregnant Then Screwed’. Doista, vidjela sam to u zadnjih par godina, kako su majke izbacivane iz ureda sve dok nisu ostali samo zaposleni očevi i žene bez djece – ispričala je.
Onda je tu i problem gdje živjeti. Tradicionalno, parovi su čekali kupnju vlastitog stana prije nego što su zasnovali obitelj, ali kako se ljudi vraćaju živjeti s roditeljima ili u zajedničke kuće jer si ne mogu sami priuštiti stan, roditeljstvo se odgađa ili u potpunosti izostaje.
– Jedna prijateljica koja ima 39 godina kupila je nedavno stan sa svojim dečkom. ‘Što da sam imala ovo kad sam imala 33 godine?’, upitala je. ‘Možda bi sada imala petogodišnjaka koji trči uokolo.’ – prisjeća se priče Isolde.
Ona je od 21. godine živjela u deset različitih nekretnina s 18 različitih cimera.
– Prošlog ljeta, uz pomoć nasljedstva i velike pozajmice od mame i tate, kupila sam dvosobni stan u južnom Londonu. U nekom sam trenutku zamišljala krevetić u drugoj spavaćoj sobi, no godinu dana kasnije i dalje sam solo te nemam neke šanse naći partnera – iskrena je Isolde.
Hodala je s nekoliko muškaraca koji su joj rekli svoj način razmišljanja.
– Jedan mi je rekao da je previše zaokupljen poslom za bilo što ‘ozbiljno’, a drugi je jasno dao do znanja da se ne želi skrasiti. Ali ne radi se samo o muškarcima – povukla sam se iz ozbiljnih veza s nekima kojima je bilo stalo do mene i koji bi bili fantastični očevi jer nisam bila zainteresirana za nešto ozbiljno. Kad dodate tu novu kulturu rada od kuće koja eliminira ured, gdje se mogu stvoriti i veze, jasno vam je zašto je toliko više samaca – tumači.
Samo ovaj tjedan, britanski Ured za nacionalnu statistiku otkrio je da je manje od polovice odraslih osoba u braku i civilnom partnerstvu, dok podaci iz popisa stanovništva pokazuju da je ogromnih 58,9 posto odraslih između 30 i 34 godine bilo nevjenčano 2021. godine.
Nije ni čudo što industrija zamrzavanja jajnih stanica cvjeta s mladim ženama koje se nadaju da će jednom koristiti donatora sperme, ako do nekog roka ne nađu dugotrajnog partnera i ne uspiju zatrudnjeti prirodno.
– Ja nisam među njima. Umjesto toga štedim za tromjesečno putovanje u Južnu Ameriku. Ali kako zavidim muškarcima po tom pitanju. Muškarac se može probuditi s 50 godina, odlučiti da želi djecu i u skladu s tim prilagoditi svoje dobne postavke za potencijalne partnerice na aplikacijama – izjavila je Isolde.
Također, ističe i da žene sve više biraju budućnost bez djece zbog nje same. Uzmimo za primjer 26-godišnju umjetnicu računalne grafike Lisu Evans iz Londona. Oduvijek je mislila da će imati djecu, ali prošle godine, nakon što je prekinula vezu i počela plesati salsu, počela se mijenjati.
– Imala sam vrlo rigidan pogled na to što želim biti i mislim da mnogo toga dolazi od društvenih očekivanja za žene o tome što bi trebale raditi. Zajednica plesača salse ima taj slobodoumni, gotovo hedonistički stav prihvaćanja života i ne brine se previše o tome što vaša obitelj očekuje. Stvarno mi je proširio horizonte u smislu razmišljanja o tome kako želim da moja budućnost izgleda – navela je Lisa Evans.
Smatrala je da se mora do 26. udati, a do 28. godine imati dijete, taj vremenski okvir društveno joj je uvjetovan.
– Ostala sam u vezi jer sam se trebala s nekim skrasiti, ali onda sam se zapitala: želim li doista provesti život s tom osobom ili sam je jednostavno odabrala jer se slučajno pojavila unutar vremenskog okvira? Kada sada zamišljam svoju budućnost, djece uopće nema. Nadam se putovanjima i slobodi, a toga bih se odrekla s djecom – izjavila je Evans.
– Želim priliku da se promijenim i razvijem kao osoba izvan okvira te osjećam da to majčinstvo ograničava – izjavila je.
– Često nam se govori da mladi ljudi ne rađaju djecu zbog straha od klimatskih promjena, ali mislim da je to pretjerano. Navođenje altruističke brige za planet zvuči bolje nego reći da ne želite biti majka jer biste radije otišli na odmor – napominje Walters.
Tara Margulies je još jedna žena koja ne želi zasnovati obitelj.
– Da mi netko da milijun funti, još uvijek ne bih imala dijete – izjavila je 30-godišnja stručnjakinja za digitalno tržište i poduzetnica.
Ona je svog sadašnjeg supruga Sama (38) već na njihovom drugom spoju obavijestila da ne želi postati majka.
– Pokazivao mi je slike svoje dvogodišnje nećakinje. Rekla sam mu, da, slatko je to, ali ja ne želim djecu – prisjeća se.
– Rekao mi je da je to hrabro reći na drugom spoju. Ali nikada ne bih ušla u ozbiljnu vezu bez da se izjasnim o tim stvarima – navela je.
Tara, koja živi u sjevernom Londonu, nikada nije osjetila majčinski instinkt, a gledajući kako prijateljice postaju majke, to ju je još više uvjerilo.
– Prelijepo je vidjeti ih tako sretne, ali za mene nema ništa gore. Život je trenutno tako lijep. Mogu raditi što god želim sa svojom vremenom i biti spontana. Pokrećem posao, stječem nove prijatelje, toga bih se mogla odreći da imam dijete – iskrena je.
Tu je i osjećaj svrhe koju djeca navodno donose. Mlade žene često odbacuju to kao mit ili kažu da će ga pronaći negdje drugdje, na primjer na poslu, hobijima ili putovanjima.
– Samo mislim da smo na ovoj zemlji da se lijepo provedemo. Ne osjećam da mi treba svrha sve dok je život dobar i ja sam sretna – veli Tara.
Na svom Instagram računu @movewithtara, Tara prikazuje ovaj način života bez djece u video zapisima glamuroznih zabava, odmora na Ibizi i talijanskih putovanja.
Jesu li je ikada prozvali sebičnom jer nema djece? Političari poput Cates kažu da žene ipak moraju rađati kako bi poduprle ekonomiju nacije koja stari.
Da, nazivaju je sebičnom, ali ona ne mari.
– Mislim da je važno biti sebičan kada donosite ovu odluku. Imam samo jedan život, to je najveća odluka koju mogu donijeti. Ako je ne donosite prema sebi i onome što želite, onda nešto nije u redu – smatra.
U međuvremenu, vlade diljem svijeta pokušavaju utjecati na tu odluku.
Predsjednik Macron najavio je ovog tjedna da će Francuska ponuditi besplatne testove plodnosti 25-godišnjacima u pokušaju da preokrene pad stope nataliteta u Francuskoj.
U Italiji, desničarska premijerka Giorgia Meloni prepolovila je PDV na pelene i mlijeko za bebe kako bi potaknula Talijane na širenje obitelji.
Phoebe Arslanagić-Little, voditeljica New Deal For Parents za UK Onward, inzistira na tome da postoji mnogo toga što bi se moglo učiniti kako bi se povećao natalitet u Britaniji i zemlja učinila ‘prijateljskijom prema roditeljima’.
Promjene u sustavu poreznih olakšica, posebice rješavanje anomalija dječjih doplataka za koje aktivisti tvrde da kažnjavaju obitelji s jednim prihodom, ekonomski bi olakšale put roditeljima, dok bi tretmani plodnosti poput IVF-a trebali biti dostupniji.
No, to nije samo tako, veli Walters.
– Donijeti bebu na svijet čin je nade. To je znak vjere u budućnost. Papa Franjo opisao je natalitet kao ‘glavni pokazatelj za mjerenje nade naroda’. A problem je što trenutno nema puno nade. Cijene rastu, vlasništvo nad kućama pada, užasni sukobi izbijaju diljem svijeta. Je li toliko iznenađujuće da ne želim očajnički donijeti dijete u svijet koji izgleda tako turobno? – pita se Isolde.
Smatra da će možda i požaliti, no radije bi žalila što nema djecu nego što ih ima. Tako razmišlja mnogo drugih mama.
– Kad Miriam Cates i svi ostali političari koji govore ženama da imaju više djece, mogu obećati stabilan svijet, pristupačnu skrb o djeci, predane očeve i jamstvo da nam karijere neće pretrpjeti udarac, tada će se možda predomisliti. Ovako, previše cijenim svoju slobodu da bih je riskirala – zaključuje Walters, piše The Daily Mail.
izvor 24sata.hr
