U mnogim državama članicama Evropske unije bogatima je lakše da dođu do pasoša nego siromašnima, piše Deutsche Welle.
Mogućnost “kupovine državljanstva” posebno je popularna i poželjna kod onih koji žele da napuste svoju domovinu, zemlju pogođenu ekonomskom krizom, a pasoš neke od članica EU omogućuje im slobodno i opušteno kretanje, odnosno putovanje.
Ograničenja koja su do tada morali da poštuju, posjedovanjem novog državljanstva automatski nestaju. Osim toga, kada imate pasoš EU mnogo je jednostavnije sklapati poslove u Evropi.
Ukoliko neko želi da postane državljanin Kipra ubuduće će morati investirati bar tri miliona eura u toj zemlju. Tako je bar najavio predsednik Kipra Nikos Anastasijades, tokom prošlosedmičnog susreta privrednika u južnokiparskom gradu Limasolu.
On je time prije svega želio da privuče ruske ulagače, budući da je itekako svjestan gubitaka koji bi nastali kao posljedica pružanja finansijske pomoći Kipru iz Brisela. I do sada je bilo moguće ”kupiti” kiparski pasoš – zainteresovani su morali da ulože najmanje 15 miliona eura u zemlju, i to u roku od pet godina.
Pravila poput ovog su neprimjerena, smatra Jan Filip Albreht, poslanik njemačke stranke Zelenih u Evropskom parlamentu. On zastupa ideju o zajedničkoj, jedinstvenoj politici useljavanja za čitavu Evropsku uniju.
”Mislim da je u osnovi vrlo upitno kada EU zemlje svoje državljanstvo dijele bez nekih jasnih smjernica. Osim toga, veliki broj ljudi koji već živi u jednoj zemlji Unije, čeka na dodjelu državljanstva. Pravila ove dodjele morala bi da budu za sve ista”, kaže Albreht u razgovoru za Deutsche Welle.
Ipak, u različitim zemljama EU za sada postoje i različita pravila i zakoni po pitanju useljenja. Tako je na primjer u Irskoj do 2001. godine putem investicija u zemlji bilo moguće da se na relativno jednostavan način dođe i do državljanstva.
U međuvremenu je međutim to promijenjeno tako da ulaganja od oko 500.000 eura u neki javni projekat u oblasti obrazovanja, zdravstva, umetnosti ili sporta, garantuju samo dobijanje boravišne dozvole.
U Portugalu je dozvola za useljenje povezana s kupovinom nekretnine, a slično bi ubuduće trebalo da važi i u Španiji. Ova zemlja planira da uvede pravilo prema kom će neko moći da dobije boravišnu dozvolu kupovinom nekretnine u vrijednosti od najmanje 160.000 eura.
Ukoliko neko želi da postane mađarski državljanin, mora samo da kupi određeni broj državnih obveznica – to su do sada već učinili mnogi iz Indije, Rusije i Kine.
Od svih evropskih zemalja, Austrija se nalazi na prvom mjestu onih koji sasvim otvoreno reklamiraju mogućnost dobijanja pasoša za bogate.
U Austriji je zakonski odobreno dobijanje državljanstva onima koji su ”do sada činili te koji će i ubuduće činiti mnogo toga što stoji u interesu Republike Austrije”. Prema izvještajima medija, austrijske pasoše su prema ovim kriterijumima već dobili jedan saudijski hotelijer i ruska operska pjevačica Ana Netrebko.
Prema mišljenju Ditriha Tranharda, profesora Univerziteta Minster i stručnjaka za politiku imigracije, ovakve prakse pojedinih zemalja ne štete Evropskoj uniji.
Ionako je, kako kaže, broj onih koji na ovakav način dolaze do pasoša zemalja EU vrlo mali. Tokom 2012. godine u Austriji niko nije dobio pasoš prema ”posebnim zaslugama”. Godinu dana ranije, austrijsko državljanstvo su na ovakav način stekle 23 osobe.
Kako kaže profesor Tranhard, sve zemlje Evropske unije bogatijima i bolje obrazovanima lakše i brže otvaraju vrata nego onima koje je siromaštvo i nužda dovelo u ove zemlje.
”Ukoliko pokušavate da spriječite ulazak siromašnih, takoreći onih koji su ‘ekonomski bezvrijedni’, tada cijela stvar ima sličan karakter kao i kupovina pasoša na Kipru”, kaže Tranhard.
Kada je u pitanju uvođenje jedinstvene politike useljenja u EU, za sada se vjerojatno neće ništa promijeniti.
”Pitanja i uslovi dodjele državljanstva, trenutno se još uvijek rješava na nacionalnom nivou. Znači, svaka zemlja EU odlučuje sama. Na nivou Unije, o tome se za sada ne razgovara. A to je prema mom mišljenju – pogrešno”, zaključuje Ditrih Tranhard.
