18-godišnji Zverev bio je nevjerovatno blizu najvećeg trijumfa u karijeri u 4. kolu Mastersa u Indian Wellsu protiv četvrtog nositelja Rafaela Nadala. No, forehand volej je poslao u mrežu na meč lopti kod rezultata 5-3 u trećem setu, a onda je vrlo brzo potpisao kapitulaciju za konačnih 6-7 (8), 6-0, 7-5.
„To je možda bio najlakši udarac koji sam imao u cijelom meču, a poslao sam ga ravno u mrežu“, izjavio je sumorni Zverev.
Nadal je bio poprilično impresioniran Nijemcem.
„On je nevjerovatno talentovan igrač“, rekao je Nadal o 58. teniseru svijeta. „Vjerovatno budući svjetski broj 1. Ovo je velika pobjeda za mene“.
Zverev, koji se odaziva na ime Sascha, godinama je boravio na touru u sjeni svog brata Mische, koji ima 28 godina.
Njihove karijere imale su skromne početke unutar porodičnog apartmana u Hamburgu. Sascha bi gradio improviziranu mrežu od VHS kaseta te bi njih dvojica igrali imaginarnih pet setova kao Andre Agassi i Pete Sampras.
„Nije kao da me je neko gurao u sport; Uvijek sam želio igrati za sebe, uvijek sam želio pobijediti Mischu“, Zverev je rekao. „Uvijek je bilo lijepo natjecanje između nas“.
Sa svojim roditeljima, Alexanderom starijim, bivšim Davis Cup igračem za Sovjetski savez, i Irenom, teniskim trenerom, porodica bi putovala zajedno kada se Mischa počinjao natjecati na juniorskim Grand Slam turnirima. Iako je Mischa bio taj koji je igrao, često bi Saschine emocije bile ono o čemu se pričalo.
„Bio je vrlo, vrlo emocionalan, čak i kada sam ja igrao“, kaže Mischa. „Kada bih izgubio, ponekad bi samo otišao, a majka bi morala trčati i juriti ga pa bi rekla, ‘Sascha, gdje si otišao’ a on bi odgovorio: ‘Tako sam ljut, majko, ne mogu vjerovati da je izgubio. Tako sam ljut da sam morao otići.’“
Kada se Sascha probio u sami vrh juniorskog tenisa, Mischa je našao vremena da pomogne u razvoju svog brata.
„Ponekad bih čak odabrao da vježbam sa njim umjesto nekoga ko je rangiran unutar najboljih 100 jer sam volio igrati sa njim, volio sam gledati kako napreduje iz sedmice u sedmicu, iz mjeseca u mjesec. Odrastao bi, postajao veći, i mogao bi se nositi sa mojim tempom i mojim lopticama mnogo bolje. Uvijek je bio vrlo motiviran i ja bih ga gurao još dalje. A sada, on gura mene jer sada igra bolje od mene“, iskren je stariji Zverev.
Uz podršku porodice, Sascha se brzo penjao na ATP listi. Stigao je do polufinala rodnog turnira u Hamburgu sa 17 godina, a ove godine konstantno radi na probijanju među 50 najboljih. Vrlo je izgledno da će uskoro prestići najbolji plasman karijere (45) svog brata.
„Ljudi mi prilaze i kažu: ‘Čudno je jer ga se sjećamo kada je bio tako mali, a sada je visok skoro 2 metra i servira 215 kilometara na sat,'” rekao je Mischa.
Njegov tenis je donio znatno uzbuđenje u Njemačkoj, koja već dva desetljeća čeka na šampiona Grand Slama još od kada je Boris Becker osvojio posljedni 1996. Zajedno sa Nickom Kyrgiosom iz Australije, Bornom Ćorićem iz Hrvatske i Taylorom Fritzom iz SAD-a, Zverev je dio generacije spremne da konačno sruši sa trona Novak Đokovića, Rogera Federera, Andyja Murraya i Nadala.
Mlađi Zverev je ipak oprezno optimističan o vlastitom potencijalu.
„Samo želim biti najbolji igrač što mogu biti. To ne mora značiti da moram biti broj 1, ne mora značiti ni da moram biti Grand Slam šampion. Naravno, težim ka tome, to je ono zbog čega mladi igrači rade naporno. To je moj krajnji cilj, ali želim biti najbolji što mogu i uvijek davati sve od sebe.“
