“Gospodin Markul smatra da osoba koja se danas predstavlja kao maršal Tito u biti nije pravi Josip Broz Tito, nego ruski agent koji je uzeo identitet Josipa Broza Tita 1937., u vrijeme kad je pravi Tito nestao u Rusiji”, stoji u donedavno tajnoj bilješci FBI-a, datiranoj 4. maja 1955.
U dokumentu su navedene i informacije o samom Markulu. Rođen je u Livnu 27. novembra 1909. Naturaliziran je kao američki državljanin 14. marta 1944., a u američkoj je vojsci služio od 9. oktobra 1942. do 30. novembra 1944. kad je časno otpušten kao kaplar. U SAD je emigrirao u maju 1936., a njegova je supruga zaposlena kao laboratorijska tehničarka u okružnoj bolnici u Los Angelesu. Ona je rođena u Americi, a njezin suprug, tvrdi se, posjeduje i vodi kafić u Los Angelesu. Koliko su informacije koje on daje tačne, dodaje se, nije poznato.
No, on tvrdi da je socijalist i da želi dati informacije koje bi “mogle biti od važnosti za sigurnost SAD-a”.
Markul je, navodi se u dokumentu, posjetio Jugoslaviju 1953. Tada je razgovarao s Titom u dvije odvojene prilike. Tokom prve bio je na audijenciji kod njega oko sat vremena. Tada je primijetio da Tito ima pet prstiju na svakoj ruci te dodaje da su pravom Titu nedostajali kažiprst i srednji prst na lijevoj ruci.
Također je primijetio kako se činilo da je Tito s kojim se susreo 1953. vrlo dobro obrazovan i da je vješt pijanist, za razliku od pravog Tita koji nije bio dobro obrazovan i, prema onome što on zna, nije znao svirati klavir.
“Nadalje, Markul je ustvrdio da je pravi Tito, njemu poznat kao Josip Broz, visok oko 180 centimetara, a da je čovjek s kojim se susreo 1953. bio visok samo oko 160. Također dodaje kako je primijetio da je čovjek kojega je sreo 1953. imao blagi ruski naglasak i govorio mekim glasom, dok je Tito kakvog on poznaje govorio oštrije i grublje. Markul tvrdi da pravi Tito nije bio zdrav i da je imao tuberkulozu te da je nestao 1937. kad je bio u Rusiji”, stoji u FBI-evu dokumentu.
Markul je ispričao da je s pravim Titom razgovarao 1928. u Jugoslaviji te da ga je opet vidio u Parizu 1935. ili 1936., i to na ulici i da je siguran da je to pravi Tito. Nakon tog posjeta Titu 1953. u Beogradu, objašnjava se u spisu, Markul je posjetio svoju sestru Annu u Zagrebu, koja je bila udana za Borisa Gorića, oboje ljekara. Sestra ga je pitala kako je prošao susret s Titom i misli li da je to pravi Tito. On joj je odgovorio da nije.
“Sestra mu je tada rekla da ona i njezin muž, kao i neki drugi u Jugoslaviji, ne vjeruju da je čovjek koji se predstavljao kao maršal Tito pravi Tito. Rekla mu je da su ga nakon 1937. čuli kako govori na radiju i primijetili promjenu naglaska te da je taj čovjek koji se sad predstavlja kao Tito imao ruski naglasak. Markul dalje tvrdi da je njegov otac Ivan, koji ima 89 godina i još je živ, poznavao pravog Tita i radio u istom gradu u Jugoslaviji i da prema mišljenju njegova oca čovjek koji se predstavlja kao Tito nije isti Tito koji je 1937. bio tajnik Komunističke partije”, navodi se u spisu na četiri stranice.
Dok je Markul bio u Zagrebu, piše dalje, pozvan je na primanje za Tita i odazvao se. Tamo je bilo oko 80 gostiju. Tokom tog drugog sastanka 1953. Tito je i njega i njegovu suprugu Ingrid tretirao hladno i jedva da je razgovarao s njima. Nakon tog primanja Markul je tri sata razgovarao s Aleksandrom Rankovićem za kojega tvrdi da je bio šef sigurnosti u Jugoslaviji i, prema njegovu mišljenju, najvažniji čovjek u zemlji, ne izuzimajući ni Tita. S njim je razgovarao tri ili četiri sata i nakon prvog sastanka.
“Tokom oba razgovora s Rankovićem Markul mu je, tvrdi, ispričao za svoje sumnje, navodeći kao dokaz i nedostatak prstiju kod pravog Tita. U oba slučaja Ranković mu je rekao da se ne bi trebao zabrinjavati tim stvarima, nego uživati u posjetu Jugoslaviji. Tada je Ranković promijenio temu i nije dopustio Markulu da priča o Titu”, stoji u nastavku dokumenta.
Markul je također ustvrdio da, prema njegovu mišljenju, jugoslavenske vlasti potajno sarađuju sa Sovjetskim Savezom i da će to u sljedećih četiri ili pet mjeseci svima postati očito. Prema njegovu mišljenju, čovjek koji se predstavlja kao Tito je ruski agent. I sam Markul, stoji u spisu, govori ruski i živio je u Rusiji od 1930. do 1933. i primijetio je, tvrdi, u jugoslavenskim restoranima i na drugim javnim mjestima mnogo ljudi za koje vjeruje da su ruski agenti u civilnoj odjeći.
“Tvrdi i da je evidentno i njemu i mnogim drugim Jugoslavenima da su se sovjetske vlasti, ako su željele, mogle riješiti jugoslavenskog šefa vrlo lako u bilo koje vrijeme”, navodi se u dokumentu i dodaje da je Markul u Rusiji većinu vremena proveo po zatvorima te da je pobjegao 1933. preko Sibira.
U spisu se navodi kako Markul također tvrdi da osoba po imenu Živko Topalovich (iz Francuske) može potvrditi njegove izjave. Taj je čovjek dobro poznavao Tita jer je bio u jugoslavenskoj vojsci i na konferenciji s Titom. Topalovich, ustraje Markul, vjeruje da je osoba koja se predstavlja kao Tito ruski general Nikolai Lebkdev.
“Markul također tvrdi da je Topalovicha jugoslavenska vlada osudila na više od 20 godina zatvora i da se ne može vratiti u Jugoslaviju bez da ga uhapse i zatvore”, navodi se. Prema Markulu, više od 80 posto ljudi boji se i mrzi maršala Tita.
“Markul tvrdi da se jugoslavenska vlada pretvara da ima razmirice sa SSSR-om kako bi dobila pomoć od SAD-a te da zapravo nema pravog razlaza između Jugoslavije i SSSR-a”, stoji u dokumentu.
Jedan od dokumenata, od 2. decembra 1948., odnosi se na “prijavljeni dolazak Ante Pavelića u Argentinu”. Bivši šef NDH i pronacistički ratni zločinac, navodno je stigao u Argentinu na talijanskom brodu S3 Sestriere, prerušen, s gustom bradom i brkovima.
Nakon dolaska u Buenos Aires navodno ih je obrijao. Nekoliko mjeseci prije odlaska iz Italije odsjeo je u samostanu Castel Gandolfo. Uz pomoć oca Krunoslava Draganovića domogao se Genove i broda za Argentinu.
Na prvom sastanku sa sljedbenicima pozvao je ustaše, piše u spisu, da zajedno rade na restauraciji NDH i dodao je kako nema osiguranja da će dr. Vladko Maček raditi za slobodnu Hrvatsku.
