Aida Adžović-Kadrić je te ’94. godine sa majkom Edinom i bratom Adnanom evakuisana iz Goražda. Imala je sedam godina, a njen brat 3,5. Napustili su grad pod opsadom zbog Adnanove bolesti. Rođen je s cerebralnom paralizom i tokom ratne nestašice lijekova samo mu je evakuacija mogla spasiti život. Aida, sada udata i majka, sasvim slučajno je prepoznala svoju majku na jednoj ratnoj fotografiji, nastaloj tokom njihove evakuacije iz Goražda.
Nosio Adnana na rukama
Na fotografiji je bio označen i Tvedte, koji je Adnana nosio na rukama. Pronašla ga je putem društvene mreže Facebook, stupila u kontakt. Hiljade kilometara nisu bile prepreka da se Tvedte ponovo susretne sa porodicom Adžović.
Aida se u razgovoru za Anadolu Agency (AA) prisjetila evakuacije i dana kada je srela ljude koji su spasili nju, majku i brata iz opkoljenog grada.
“Ne sjećam se cijelog puta tokom evakuacije. Sjećam se kada smo krenuli i kada smo sletili na Sokolac. Tada su nam prišli pripadnici srpske vojske. Sjećam se da sam se mnogo prepala, jer je tamo bio čovjek sa velikom bradom”, kazala je Aida.
Kaže kako je čovjek tražio da ih sve pretrese i da je ona zbog toga bila prestrašena.
“Tada sam se uplašila i zaplakala. Međutim, Tarjeia je tada rekao da nas ne pretresaju. Sjećam se slijetanja na stadion Koševo”, prisjetila se Aida kojoj je ovaj Norvežanin davao čokoladice tokom evakuacije koje je donio i kada je prošle godine došao u Goražde.
“Sjećam se da mi je u helikopteru davao čokoladice, a u ratu je čokolada bila ‘pojam’. Kada nas je posjetio u junu prošle godine, donio mi je te čokoladice koje mi je i tada dao i to mi je vratilo uspomene”, kazala je Aida za AA.
Aida je fotografiju njihove evakuacije od koje je sve krenulo pronašla prošle godine gledajući slike sa godišnjice oslobođenja Goražda.
“Listala sam slike i vidjela ženu koja liči na moju mamu. Sebe nisam prepoznala. Pored slike sam pročitala da je to evakuacija Adnana Adžovića sa mamom i sestrom. On je bio označen na Facebooku tako da sam ga vrlo lako našla i poslala poruku. Javio mi se, a nakon toga je i došao u posjetu”, ispričala je Aida.
Prema njenim riječima, susret je bio dirljiv, uz mnogo suza sa obje strane.
“On nije mogao da vjeruje da sam ja ta djevojčica sa slike, sada već žena i majka”, ispričala je Aida.
Tvedte je u Goraždu bio dva dana. Sa njim je bio i njegov sin i norveški novinari koji su pratili ovaj ponovni susret. Tvedte je tada kazao da nije mogao vjerovati da je dobio poruku od Aide. Pojasnio je da su mu ponovnim dolaskom u Goražde vraćena sva sjećanja iz ’94. godine.
“Kada je došao nije mogao da prepozna grad. Kada je odlazio iz njega, Goražde je bilo sravnjeno. Sjećao se kuća koje su gorjele, sve je bilo devastirano”, kazala je Aida.
Dvije godine čekali evakuaciju
Majka Edina kaže da je sa djecom uspjela preživjeti dvije godine rata u Goraždu.
“Poslije velike ofanzive, grad je bio uništen, bilo je mnogo ranjenih, poginulih. Nakon ofanzive je dogovorena evakuacija. Prvo ranjeni, zatim bolesna djeca. Tako je moj Adnan došao na red za evakuaciju za koju sam se borila tokom prve dvije godine, ali nažalost nisam mogla izaći. Tog maja 1994. godine rekli su nam da imamo evakuaciju za Sarajevo. Nisam mogla vjerovati, za mene je to bio šok. Spremila sam samo najnužnije”, ispričala je Edina koja je sa sobom nosila i pisma koja su joj Goraždani dali da ponese za Sarajevo.
U Sokocu su srpski vojnici tražili papire zbog kojih se Adnan evakuiše iz Goražda.
“Dala sam im sve ljekarske nalaze. Tražio je da pogleda torbu, a ja sam osjećala strah jer sam imala pisma, a nisam znala ko je šta pisao. Tarjeia je sjedio uz pilota. Tada je izašao i rekao da mene i djecu puste na miru i da nemaju pravo da pregledaju mene, majku bolesnog djeteta i djevojčice koja je imala sedam godina”, prisjetila se Edina.
Kako kaže, Tvedte nije mogao da vjeruje da su živi. Kazao je da se često, kada se vratio u Norvešku, pitao šta je sa njima, da li su preživjeli.
Porodica Adžović vratila se u Goražde nakon rata. Zahvaljući goraždanskoj ratnoj bolnici, Ljekarima bez granica, norveškom timu, Adnan je uspio izaći iz opkoljenog Goražda u ratu. Taj izlazak spasio mu je život.
