Učestalo je selektivno vraćanje zvaničnika, sportista i umjetnika čime se krši sloboda kretanja, upozoravaju na Kosovu.
“Hoću li ponovo ići u Beograd? Nije da me privlači Vučićeva Srbija, ali tamo imam prijatelje koji su angažovani protiv režima i zbog njih ću verovatno ići”, odgovara Shkelzen Maliqi, kosovski filozof, borac za ljudska prava, politički analitičar, intelektualac.
I prije nego što je šefu kosovske diplomacije Behgjetu Pacolliju zabranjen dolazak u Novi Pazar, što je ponovno podiglo buru u odnosima Beograda i Prištine, ali i Beograda i Novog Pazara, Maliqi je imao neugodno iskustvo kad mu je zapriječen put i onemogućeno putovanje na događaj u organizaciji beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju.
Nikad nije dobio obrazloženje odluke zbog koje mu je onemogućeno putovanje prema Beogradu. “Samo su rekli da me proveravaju. U šest sati izjutra značilo je da trebam ‘visiti’ na granici više sati i da me verovatno neće pustiti”, dodaje.
Na pitanje smiju li građani Kosova na tlo Srbije, odgovara kako je dogovorena praksa po kojoj “mnogi građani prelaze granicu samo sa ličnim kartama”.
“Pritom dobiju papir sa datumom ulaska kojeg vraćaju pri izlasku iz Srbije. I ranije sam išao u Beograd bez problema, ali sad su i meni zabranili ulazak. U poslednje vreme učestalo je to selektivno vraćanje zvaničnika, sportista i umetnika. Aleksandar Vučić kao da zavodi novi režim kršeći sporazum o slobodi kretanja“, konstatira Maliqi.
A šta piše u dokumentima?
U dokumentima, koji su objavljeni i na stranicama Kancelarije za Kosovo i Metohiju Vlade Republike Srbije, u odjeljku “Pregovarački proces sa Prištinom” i dijelu koji se odnosi na “slobodu kretanja” piše da “stanovnici svake strane treba da budu u mogućnosti da slobodno putuju u okviru ili preko teritorije druge strane”, kao i da će “svaka strana primenjivati, čim to bude bilo operativno izvodlјivo, sistem ličnih karata za putovanja stanovnika druge strane preko granice/administrativne linije”.
Jasno se navodi i kako se dogovaraju “zvanične posete”. Dvije strane imaju obvezu obavijestiti jedna drugu o posjetima svojih dužnosnika, pa je jasno propisano kako se upućuju obavijesti. Isto tako rangirani su i dužnosnici.
“Prvu grupu čine predsednik, premijer, zamenici premijera, predsednik Skupštine i ministri unutrašnjih poslova, spolјnih poslova i odbrane. Obaveštenje za ovu kategoriju mora se uputiti najmanje 72 časa unapred, a svi eventualni prigovori moraju se uputiti tokom prvih 48 časova“, navodi se, među ostalim, u tom dokumentu.
U Beogradu je ocijenjeno da posjet Pacollija očito nije dobra ideja, pa je poziv da dođe u Novi Pazar na događaj u organizaciji Bošnjačkog nacionalnog vijeća unaprijed izazvao tenzije koje se ne smiruju. Poslije svega logičnim se postavlja pitanje – smiju li kosovski dužnosnici na tlo Srbije?
Tobožnja normalizacija kao farsa
Ukazujući kako je “tobožnja normalizacija odnosa obična farsa”, politički analitičar Belul Beqaj primjećuje da se politički predstavnici Srbije i Kosova “mogu sastati, rukovati, slikati u Bruxellesu, ali ne i u Beogradu”.
I on ukazuje kako mogućnost slobodnog putovanja postoji, ali se “otežava iz formalnih i političkih razloga”. Podsjeća na slučajeve kad su umjetnici i intelektualci bili spriječeni da posjete Beograd. Do sada nije imao problema, osim formalnih procedura, pa je i održao promociju knjige Kad će Srbi i Albanci da se pomire u spomenutom Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, u koji prije nekoliko dana nije uspio doći Maliqi, i to u prisustvu Srba i Albanaca s Kosova, Srbije, Bosne i Hercegovine.
“Zvaničnici Srbije žive u zabludi i od zablude. Veruju u nešto što ne postoji ili tako tumače realnost svojim građanima. Kosovo formalno još uvek jeste u Ustavu Srbije, ali Kosovo je realno nezavisna suverena država koju je priznalo više od 115 država na svetu. Drugo, svi visoki zvaničnici, ukoliko žele da posete Kosovo, trebaju da traže dozvolu od strane kosovske vlasti. I onda se njihov boravak ponekad zloupotrebljava (slučaj hapšenje Marka Đurića) od stranke kosovske vlasti”, navodi Beqaj.
Prije nekoliko mjeseci dogodilo se hapšenje Marka Đurića, direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju, pa se očekivalo da bi se u slučaju posjeta Behgjeta Pacollija mogao dogoditi sličan scenarij i mogući revanš Beograda.
“Zvanični politički malodušnici Kosova su improvizirali jedan nepotreban provokativni spektakl misleći da će tako afirmirati prema svojim državljanima svoju državu. Umesto toga, oni su dokazali da su nezreli za državno vođenje. Po tom pitanju, i srpski vlastodršci ne razlikuju se mnogo od kosovskih. Zato smo godinama zakovani u raskrsnici slepih i gluhih”, smatra Beqaj.
Verbalni rat
I upravo u toj “raskrsnici” koju spominje Beqaj “zakovali” su se posljednjih dana i beogradski, i prištinski, ali i novopazarski političari. Sam Pacolli je odustao od puta čim se situacija počela “zagrijavati”, iako je u Novi Pazar namjeravao otići kao “dužnosnik, a ne privatna osoba”. “Kao privatna osoba bih sutra otišao i ne bih morao nikoga pitati, ali pozvan sam kao ministar vanjskih poslova“, rekao je Pacolli. Ipak nije otišao.
Poziv mu je uputio Sulejman Ugljanin, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća, na što su mu mediji u Srbiji zamjerili da je “priznao Kosovo”. Reagirao je ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, rekavši kako su “Ugljanin i Pacolli građani države čiji je on šef diplomatije“. Verbalno prepucavanje nastavljeno je i na dan najavljenog, a neodržanog posjeta, pri čemu je s Beogradom „zaratio“ i Ugljanin.
Prvo je uputio pismo Pacolliju i naveo kako je njegov dolazak u Novi Pazar “spriječio aktuelni srpski nacionalistički režim iz Beograda”, a potom premijerku Anu Brnabić i predsjednika Aleksandra Vučića, te sve državne organe i dužnosnike u Beogradu nazvao „privremenim“ predstavnicima vlasti Srbije dok se ne završe pregovori s Kosovom.
Demonstracija sile
“Očigledno je da je dolazak bilo kog kosovskog zvaničnika u Srbiju krajnje upitan i da bi to bio svojevrstan politički ‘zemljotres’ u slučaju da se tako nešto i dogodi. Na žalost ili na sreću, zavisi od stanovišta, malo je verovatno da će se tako nešto desiti u skorije vreme“, primjećuje Aida Ćorović, aktivistica za ljudska prava.
Po njezinim riječima, „kosovski političari su, u tom smislu, u boljem i relaksiranijem položaju od srpskih, bez obzira što u Srbiji živi brojna albanska manjina”. I u ovom trenutku se, dodaje, “isključivo govori o teritoriji i nepokretnostima, dakle o ‘konkretnim’ vrednostima, na ljude se, uglavnom i na žalost, ne misli”.
Odnos prema građanima koje politika puno ne zanima, smatra, i jeste najbolnije pitanje jer „čim se nemogući normalan protok ljudi, ideja, zajedničkih projekata lako se stvori prostor za permanentno trovanje građana i produbljivanje podela“. Podsjeća na ono što govore i Maliqi, i Beqaj da su i kulturni radnici, nevladini aktivisti, ali i visoki politički predstavnici s Kosova „satima maltretirani i držani bez jasnog razloga na graničnim prelazima“. Ćorović kaže kako „to nije ništa drugo do demonstracija sile i pokušaj da se ti ljudi ponize i denunciraju, te da se na svaki način pokaže da nisu dobrodošli u Srbiju“.
“Grozim se takve hipokrizije i odvratni su mi ti dvostruki aršini vlasti u Beogradu. Ako nisi spreman da drugoj strani istinski izađeš u susret i daš sve od sebe da dijalog uspe, nemaš prava na reciprocitet i na benefite koje tražiš od druge strane za svoje građane. Ali, kao što rekoh, ko još od naših političara misli na građane? Građani su odavno postali moneta za potkusurivanja i trebaju dok se od njih mogu dobiti glasovi i oteti novac“, zaključuje Ćorović.
Izvor: Al Jazeera
