Jedan od tih građana je i Erol Hafizbegović koji je imao 16 godina kad je opsada počela. Dešavanja u centru glavnog grada BiH u naredne dvije godine dokumentovao je kamerom čije je baterije punio zahvaljujući velikodušnom komšiji i policijskom agregatu.
Iz Sarajeva je izašao krajem maja ’94. godine odakle je otišao u Split, a nakon toga i u New York. Tada je njegova sestra Selma imala samo 37 kilograma.
Danas, Erol živi u Orlandu u američkoj saveznoj državi Florida odakle nam je i poslao video.
“Povremeno dolazimo u Sarajevo. Otac je umro prije osam godina, a majka još živi u istom stanu u Sarajevu”, kaže Erol za Klix.ba.
“Sad kad gledam video kažem sebi jesam bio blesav i riskirao nekad. Ali, kako kažu, ono što te ne ubije, to te ojača. Sir koji se vidi na kraju moja sestra Selma je pravila od riže, a kafa se pravila od pržene i mljevene leće. Krajem ’93. i početkom ’94. sam radio na pijaci Markale tako da sam poznavao dosta ljudi koji su nastradali 05. februara 1994. Tada mi je poginuo i vrlo dobar drug Igor Rehar kojeg možete vidjeti dva puta na videu, kada je udarila granata u dvorište naše zgrade i kada se grudvamo kod Ekonomije”, sjeća se naš sagovornik.
Kako kaže, nije snimao ranjene i ubijene Sarajlije. Nije dugo prošlo prije nego je napustio posao na Markalama. Nije više bilo sigurno, kaže.
“Na regrutaciji ’93. u Vrazovoj su mi izmjerili dioptriju -14 koju i danas imam pa sam dobio papir za poštedu od vojske. Sad moja curica ima 16 godina i kada bi počeo rat ovdje odveo bih porodicu na kraj svijeta samo da ne budu u ratu”, poručuje Erol.
Uspio je snimiti i konvoj koji jer prolazio Titovom ulicom a u kojem su se nalazili predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović i predsjednik Francuske Francois Mitterrand. Bilo je to 28. 6. 1992. godine.
Sutra se navršavaju se 22 godine od Bitke za Sarajevo, poznatije kao Bitka za Predsjedništvo RBiH, po mnogima ključnog događaja s početka agresije, koji je umnogome odredio sudbinu tadašnje međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.
Tog 2. maja osujećen je pokušaj tadašnje Vojske SRJ da ovlada zgradom Predsjedništva RBiH, simbolom državnosti, te presječe grad Sarajevo, što bi, najvjerovatnije onemogućilo njegovu odbranu, te time najneposrednije ugrozilo opstanak države BiH.
Prvi put nakon Drugog svjetskog rata, poslije 47 godina, tog 2. maja 1992. godine u Sarajevu je označena zračna opasnost. Od tog dana Sarajevo je bilo pod blokadom, bez hrane, struje i vode, a grad je bio svakodnevno granatiran 1.460 dana, tokom jedne od najdužih opsada u historiji ratovanja.
