Sirijska djeca u Libanu uglavnom ne pohađaju školu, a žive u izbjegličkim kampovima na jugu, u gradovima Akkar i Bekaa. Najčešće se mogu vidjeti na ulicama kako prodaju salvete i CD-ove.
Službena statistika govori kako 60 posto djece sirijskih izbjeglica rade različite poslove, kako bi pomogli svojim porodicama da prežive.
Desetogodišnji Salih Hamdi dane provodi noseći na leđima ogroman paket s odjećom.
“Došli smo iz Halepa prije četiri godine“, kaže Hamdi stidljivo te dodaje da je u Siriji ostavio sve što voli – školu, prijatelje i žuti bicikl. Dječak iz izbjegličkog kampa u predgrađu Akkara, svaki dan pješke odlazi do centra grada.
“Ljudi dosta kupuju od mene odjeću, jer je prodajem po niskim cijenama. Dnevno zaradim blizu 0,66 američkih dolara, što je dovoljno da prehranim majku i brata. Oni su sretni kad se vratim kući s običnim hljebom“, rekao je Hamdi.
Abduraahman Shibli je osmogodišnjak koji prodaje CD-ove na ulici. Kaže da najčešće stoji kod semafora na raskrsnicama prometnijih ulica i pokušava ubijediti vozače da kupe koji album na CD-u.
“Ne bi mogli živjeti ovdje da ne radimo. Često nas ljudi vrijeđaju, ali trpimo to sve, jer nemamo kuda otići“, kazao je Shibli.
Načelnik libanske općine Halba Said Serif al-Halbi smatra da je pitanje djece “radnika“ problem države i međunarodne zajednice. On je naglasio i da bi djeca na ulicama mogla postati meta mafije ili žrtve trgovine ljudima, te dodao kako smatra da je djeci mjesto u školi.
