Odlukom Brisela iz 2009. godine, visokokvalifikovanim radnicima iz zemalja koje nisu članice EU trebalo bi omogućiti jednaka prava, a njemačka Vlada uzela je tri godine da u djelo provede tu odluku i uvede “Plavu kartu EU”.
Najveća prepreka za dolazak na njemačko radno tržište do sada je bio dokaz o zaradi, koji su radnici iz zemalja koje nisu članice EU morali da dostave. Minimalna zarada je morala da bude 66.000 eura godišnje, ali je to izmijenjeno.
Onaj ko želi da dobije “Plavu kartu” potrebno je da priloži fakultetsku diplomu i da zarađuje najmanje 44.000 eura godišnje. U tom slučaju, dobija radnu dozvolu, a poslije tri godine rada i neograničenu dozvolu boravka.
Pravo na rad imat će i bračni partneri koji neće morati da dostavljaju potvrdu o znanju jezika. Za doktore, inžinjere i informatičare, koji su u Njemačkoj posebno traženi, platni prag spušten je na čak 35.000 eura. Pravo na “Plavu kartu” imat će i strani studenti u Njemačkoj, ukoliko pronađu posao u svojoj struci godinu dana po završetku studija.
Ole Schroder, parlamentarni državni sekretar iz Ministarstva rada Njemačke, smatra da je savezna vlada tim odlukama poslala jasan signal svima van Evropske unije da Njemačka želi da bude otvorenija i privlačnija za “najpametnije svjetske glave.”
Opozicija sumnja da će izmijenjena odluka o minimalnim platama biti dovoljna. “Da bi bili privlačni za radnike iz inostranstva, potrebno je promijeniti i političku i društvenu klimu. Osnove za to su pravno-boravišna perspektiva, pojednostavljeno pravo na dobijanje državljanstva i energično istupanje protiv rasizma”, smatra Memet Kilich iz stranke Zelenih.
