Kako jedna zemlja može primiti i dobro integrisati na tržištu rada na stotine hiljada izbjeglica koje govore strani jezik i potiču iz drugog kulturnog kruga. To je jedno od centralnih pitanja i najveći izazov za Evropsku uniju, piše Der Standard i dodaje:
“Jedan trend upada u oči. Bosanci su se jako dobro snašli na tržištu rada. To postaje jasno kada se uporede sa drugim grupama migranata kao što su Srbi i Turci. Potraga za razlozima počinje u uredu eksperta za analizu tržišta rada Augusta Gaechtera.
“Ratne izbjeglice iz BiH su neponovljiva grupa migranata, kada je u pitanju integracija u Austriji. Jedan od bitnih razloga za to je što su oni iz svojih zemalja donijeli solidno obrazovanje. Prema podacima organizacije industrijski razvijenih zemalja OECD dvostruko više Bosanaca u Austriji ima završenu školu i obrazovanje iznad osnovnog i obaveznog – u poređenju sa Turcima. Ta kvota je znatno veća i u odnosu na one koji su došli sa pasošem Srbije. Uz to, mnogi Bosanci imaju zanimanja koja su u Austriji karakteristična za “srednji sloj”. Tu se misli na zanatska zanimanja. “Upravo za tim zanimanjima na austrijskom tržištu rada vlada velika potražnja””, kaže Gaechter i dodaje da je to pomoglo Bosancima.”
Žene koje rade
“Pored boljeg obrazovanja, u oči upada još nešto. To što Bosanci imaju dobru prođu na tržištu rada se dobrim dijelom može zahvaliti ženama. Puno veći broj žena je zaposlen u odnosu na druge migrantkinje, posebno Turkinje. To možda na prvi pogled čudi. Više od polovine ratnih izbjeglica iz BiH bili su muslimani, što odmah asocira na podređeni položaj i nedostatak prava žena. Ali to je bila svakodnevica u socijalističkoj Jugoslaviji – da žene idu na posao.”
Norveški sociolog Marko Valenta istraživao je bosansku dijasporu u cijelom svijetu.
“Svugdje sam dobio istu sliku. Bosanke su na tržištu rada znatno bolje integrisane nego mnoge druge migrantkinje. To dovodi do toga da bosanske porodice imaju više novaca.”
Socilog Valenta ukazuje na još jedan aspekat. Bijeg je doveo do pomjeranja granice među polovima. I muškarci i žene su morali naučiti jezik, brinuti se o papirologiji. Bosancima je integraciju olakšalo i raspoloženje, koje je vladalo u Austriji.
“Suosjećaj i spremnost na pomoć bh. izbjeglicama bila je velika. Uz to su Bosanci lakše dobijali dozvole za rad.”
Statistike i brojke Agencije Evropske unije za nadzor stanja ljudskih prava sa sjedištem u Beču pokazuju da su se Bosanci puno rjeđe osjećali diskriminisanim.
Sociolog Valenta smatra da je razlog tome što su oni kao “evropski useljenici puno neupadljiviji od izbjeglica i migranata sa Bliskog istoka.”
Ako se napravi poredba sa situacijom sa izbjeglicama 90-tih godina, može se reći da ništa ne govori u prilog da se bosanski model može kopirati.
Izbjeglice iz Afganistana su uglavnom loše obrazovani, mnogi nisu išli u školu. Pored toga se školski sitemi u Siriji i Iraku ne mogu uporediti sa evropskim. I uloga žena u arapskom svijetu je posve drugačija. Pa ipak, jedna pouka se može izvući.
“Iskustvo sa bosanskom dijasporom pokazuje da bi se žene sa Bliskog istoka moralo ciljano pomagati da traže i nađu posao”, piše austrijski Standard.
Minsk II i Dejton
Njemački list Suedwest Presse iz Ulma poredi pregovore u Minsku sa nekadašnjim pregovorima u Dejtonu.
“Pregovori u Minsku prije godinu dana okončani su tek sa svitanjem novog dana. Iz svega je prozišao mirovni sporazum kojeg svi nazivaju nedonošče. Ne samo zbog toga što su proruski ustanici umjesto da poštuju dogovoreni mir, odmah počeli veliku ofanzivu kako bi potpuno okružili Ukrajince u gradu Debalzevo.
Mirovni sporazum Minsk II, potpisan 12. februara 2015. u bjeloruskom glavnom gradu, nije jedini sporazum kojim su svjetske sile zaraćene strane željeli prisiliti na mir. S tim u vezi odmah vam se nameće Dejton 1995, kada su Amerikanci okupili srbijanskog, bosanskog i hrvatskog predsjednika i internirali ih i držali sedmicama u američkoj bazi u Dejtonu.
Predsjednicima je čak data fudbalska lopta da se malo pokrenu na zajedničku igru. Ali i tu je rezultat bio sporan, ako ništa onda za BiH: Zemlja je do danas praktično podijeljena a Republika Srpska praktično ignoriše da formalno pripada državi Bosni i Hercegovini.
Minsk II je još sporniji. Ustanici ali i sami Ukrajinci sabotiraju veći dio sporazuma. Od ekonomskog ili društvenog ujedinjenja obje strane su udaljenije nego prije godinu dana. Za konflikt bi se prije moglo reći da tinja nego da je zamrznut”, piše između ostalog Suedwest Presse i dodaje:
“U Ukrajini kruže glasine da je ruski šef diplomatije Lavrov na pitanje šta Moskva želi da ostvari u Ukrajini, u tajnosti odgovorio: “Još jednu Bosnu!” Formalno jedinstvo u vidu jedne države a realno privilegije za Republiku Srpsku, koje su rezultat pregovora u Dejtonu, se Kremlju više dopada nego Kijevu.
Ne zna se samo koliko rođendana će proslaviti Sporazum iz Minska, prije nego što ovaj koncept (kao u BiH) bude realizovan. Ili sahranjen.
