Nahil je iz Iraka. Ovaj 23-godišnji Jezid je živio u planinskom masivu Sindžar na sjeveru te zemlje. U avgustu prošle godine pobjegao je odatle pred teroristima IS-a. “Morali smo pobjeći ostavivši sve što smo imali. Morali smo donijeti odluku u roku od sat vremena.”
Ovaj mladić je preko Sirije pobjegao u Tursku, a nakon toga je stigao u Njemačku. “Nas Jezide ne podržava niko na ovom svijetu. Mi smo narod bez glasa. Njemačka je jedina država koja nam pomaže.” Iako je zahvalan ovoj državi za pomoć, Nahil je bio razočaran kada su ga u Berlinu smjestili u izbjeglički dom. Svuda je nailazio na odbojan stav. Zvali su ga izbjeglicom, kao da je to neka psovka. “Ne želim da budem izbjeglica i ne volim kada me tako zovu. Ja sam čovjek koji je napustio svoju domovinu i mora da traži novi dom.”
Nahil se osjećao bolje kada se uključio u projekat “Kunstasyl” i tamo pronašao podršku i prijatelje. Sada želi što prije da nauči njemački kako bi mogao da započne studiranje.
Opasan bijeg iz Afganistana ka Njemačkoj
I njegov prijatelj iz Afganistana Hamidulah želi da studira. I njegov put ka Njemačkoj trajao je mjesecima, a tokom puta je doživio strašne stvari. Uzeli su ga kao taoca, bio je hapšen, mučen i zatvoren. Prije pet mjeseci u Njemačku je stigao sa slomljenim koljenom i tri mjeseca boravio u bolnici, gdje je operisan.
U međuvremenu Hamidulah može opet da hoda. U izbjegličkom domu i on uči njemački jer želi da počne novi život. Želi ovamo da dovede i članove svoje porodice. Za oca ne zna da li je još živ. Njegova majka, dva brata i tri sestre smješteni su kod rođaka. Nedavno je nakon punih godinu dana prvi put uspostavio kontakt sa njima. Ranije je radio kao prevodilac za jednu stranu organizaciju. Zbog toga mu je prijećeno i morao je da pobjegne. Želi li da se vrati u Afanistan? Ne, Hamidulah odmahuje glavom. “Ovdje sam sretan i ako za mnom dođe i moja porodica neću se vratiti.”
Program za podršku izbjeglica
Njemačka vlada želi da pruži perspektivu izbjeglicama poput Nahila i Hamidulaha. Oni bi ovdje trebalo da budu prihvaćeni i da budu sigurni, ali i da im se omogući obrazovanje, navodi njemačka ministrica za porodicu, žene i mlade Manuela Schwesig (SPD). Zajedno sa Aydan Özuguz, opunomoćenicom njemačke vlade za pitanja migracije, izbjeglica i integracije, pokrenula je program “Dobrodošli kod prijatelja”. Program bi trebalo da pruži podršku gradovima u prihvatu mladih izbjeglica koji u Njemačku stignu bez pratnje roditelja ili odraslih. U Njemačkoj se trenutno nalazi više od 30.000 maloljetnih ili vrlo mladih izbjeglica kojima je potrebna posebna podrška.
“Želim da ti mladi ljudi ovdje steknu novi dom i da u ovoj zemlji razvijem kulturu čiji je moto “dobrodošli kod prijatelja”. Naša poruka je da su oni ovdje sigurni i da zajedno krećemo na put bez straha, put dobrog obrazovanja, put ka budućnosti”, rekla je ministrica Schwesig.
Partner programa je Njemačka fondacija za djecu i omladinu (DKJS). Ona će u narednom periodu otvoriti šest regionalnih biroa u Hamburgu, Berlinu, Kelnu, Frankfurtu, Magdeburgu i Minhenu. Tamo će biti savjetovališta za dobrovoljce koji pomažu izbjeglicama. Vlada je za ovaj program izdvojila 12 miliona eura u naredne četiri godine. Aydan Özuguz kaže da ljudi koji dobrovoljno pomažu izbjeglicama ima širom Njemačke. “Odista je divno što desetine hiljada, ako ne i na stotine hiljada ljudi na različite načine pokazuju da žele da pomognu izbjeglicama.” Među njima je i mnogo starijih građana Njemačke koji su i sami bili žrtve rata i progona.
Pomoć u novom početku
Važan zadatak je uvezivanje svih tih pomagača, njihovo savjetovanje i koordinacija, podvlači Heike Kahl iz fondacije DKJS. “Radujemo se pokretanju ovog programa, jer se to dešava u pravom trenutku”, izjavila je ona prilikom oficijelnog starta cijele akcije, što je obilježeno u jednom domu kulture u berlinskoj četvrti Krojcberg. U ovom domu inače još od ranije imaju iskustva u programima integracije mladih izbjeglica.
I Nahil i Hamidulah, te još jedan mladić – Abdel Rahman iz Sirije, dolaze ovdje da učestvuju u raznim projektima, poput pozorišnih predstava. Oni su tu prvenstveno stoga što žele da upoznaju druge mlade ljude. Najvažnije za sve njih je ipak jedno: naučiti njemački. Trojica mladića za sada nisu našli školu koja bi ih primila. Inače, trenutno je u Berlinu veoma teško pronaći kurseve Njemačkog – sva mjesta su, naime, zauzeta.
