Dok Berlin pregovara sa Vašingtonom o takozvanom „ugovoru o nešpijuniranju“, njemački ministar unutrašnjih poslova Hans-Peter Fridrih želi da preduzme još nešto smisleno. Njemački ponuđači internet-usluga trebalo bi ubuduće da informacije šalju samo preko njemačke, odnosno evropske računarske mreže. To bi trebalo da američkim tajnim službama oteža špijuniranje korisnika interneta u Njemačkoj.
Opasnost od pretjeranog nadzora
Pojedinosti o tehničkim stranama tog prijedloga još nisu poznate. Shodno tome uzdržani su i njemački informatički stručnjaci koji ne žele da nagađaju. Ta tema je suviše osjetljiva, izjavio je jedan poznavalac za Dojče vele.
Frank Bsirske Ipak, čini se da je jedno jasno. Takva ograničena mreža bi, istina, otežala špijunske napade američkih tajnih službi, ali bi istovremeno širom otvorila vrata njemačkim tajnim službama i policiji da špijuniraju građane, na primjer nadzorom važnih domaćih čvorišta za prenos podataka, kao što je DE-CIX u Frankfurtu.
I upravo zato se javljaju kritičari. Šef sindikata uslužnih djelatnosti Ver.di Frank Bsirske izjavio je za internet -magazin „Hajze“ da nadzor tekućeg prenosa podataka ugrožava slobodu mišljenja, slobodu medija i slobodu sklapanja koalicija, a time i demokratiju u cjelini.
I povjerenik Savezne vlade za bezbjednost podataka Peter Šar kritikovao je tu ideju u nedjeljniku „Špigel“. On je rekao da ga je ministar „veoma razočarao“ i dodao da je Njemačka već napravila veliki korak prema nadziranoj državi.
Ekspertkinja za internet stranke bavarskih demohrišćana (CSU) Dorotee Ber pokupava da preko Tvitera umiri uzbuđenu interne-zajednicu. „Nećemo da kokodačemo nad jajima koja još nisu snesena, odnosno papirima koji još nisu prihvaćeni.“ Ali, teško da je to umirilo skeptike.
Internet ne poštuje granice
Hans-Peter Fridrih Tehnički neće biti lako stvoriti internet koji će funkcionisati u nacionalnim granicama. Uostalom, internet i jeste tako strukturiran da se kompletan prenos podataka odvija decentralizovano, a to znači preko brojnih servera i čvorišta, raspoređenih po cijelom svijetu. Tako jedna elektronska poruka koju neko iz Kelna šalje u Keln, može u djeliću sekunde da obiđe cio svijet. Već postoje neke mogućnosti zaštite elektronske pošte od stranih tajnih službi. Ponuđači internet-usluga u Njemačkoj kao Telekom, GMX ili Web u svojoj kampanji „E-Mail made in Germany“ nude takav bezbjedan prenos elektronske pošte. To znači, elektronska pošta ide samo preko njemačkih servera i ne ide, recimo, preko britanskih čvorišta gdje bi eventualni prisluškivači mogli da je kontrolišu. Ali, u tome mogu da učestvuju samo ponuđači usluga koji imaju servere u Njemačkoj. Korisnici usluga kao što je Googlemail ili Yahoomail time nisu obuhvaćeni.
Teže do stranih internet-portala?
Čini se da je i ideja unutar-evropske mreže (nacionalni odnosno evropski ruting) kao zaštita od prisluškivanja iz inostranstva nedovoljno razrađena. Jer, veoma mnogo ljudi koristi internet-ponudu američkih portala.
Guglov centar za prenos podataka u Hamini u Finskoj Brojni korisnici Tvitera reaguju sa čuđenjem i uobičajenim sarkazmom. Tako korisnik Elecreheinz želi da zna, kako Fridrich namjerava da „uspostavi NjEMAČKU vezu sa Guglom“. Jer, kada bi stvarno bila uspostavljena njemačka ili evropska mreža, upiti na nekom američkom pretraživaču kao što je Gugl ne bi bili sami po sebi razumljivi kao što su danas – osim ako bi Gugl stavio na raspolaganje servere koji bi bili povezani samo sa evropskom mrežom. To bi, prema stručnjacima, tehnički bilo izvodljivo, ali bi trebalo uložiti veoma mnogo truda i bilo bi prilično skupo.
Isto bi važilo i za društvene mreže kao Fejsbuk, fotoplatforme kao Flickr, muzičke platforme kao iTunes, traženje informacija na Vikipediji i za mnoge druge međunarodne servise.
Nedovoljno informacija o programima za prisluškivanje
Uza sve to nameće se i pitanje da li bi takva nacionalna ili evropska mreža bila efikasna zaštita protiv špijunaže. Stručnjaci upozoravaju da još nije poznato kako stvarno funkcionišu špijunski programi kao PRISM ili TEMPORA. Ako su stvarno, kako se pretpostavlja, prislušni uređaji postavljeni negdje na kablu preko Atlantika, nacionalna mreža bi mogla da pomogne jer, nacionalna komunikacija uopšte ne bi išla preko tog kabla. Ali, ako tajne službe podatke prisluškuju negdje u Njemačkoj, onda nacionalna mreža ne bi imala smisla.
