Neobične građevine, djelo nacista iz Drugog svjetskog rata u blizini ruskog sela Linakhamari kod Barencovog mora, i danas predstavljaju misteriju.
Riječ je o tajanstvenim betonskim prstenovima, takozvanim prstenovima Trećeg Rajha. Od završetka rata predmet su pristalica teorija zavjere. Sve je dobilo na važnosti pošto je Sovjetska vojska ograničila pristup poslije rata, a čak i je teško pristupiti.
Lokalni stanovnici, a naročito teoretičari zavjere tvrdili su da se u objektima testiralo nacističko superoružje. Ima i teorija da su se bedemi koristili kao rampa za lansiranje nacističkih NLO-a, odnosno lijetećih tanjira koji su navodno koristili antigravitacijske uređaje. Navodi se da su u posjed oružja, posle rata došli SAD i SSSR.
S druge strane, pojedinci navode da je riječ o superletelicama, takozvanim „zvonima“. Riječ je o objektima u obliku zvona koje su Njemci razvijali u Poljskoj.
Tajni projekat razvoja je prekinut tek kada je na njima poginulo 60 naučnika. Lijeteći objekat dobio je šifrovano ime Di Glok.
Lijeteći tanjir bio je visok između 3,5 i 4,5 metara, prečnika 2,7 metara.
Ipak, za betonske prstenove se navodi da su bili topovi, a ne lansirne rampe. Crvena armija je već 12. oktobra 1942. zauzela pomenuto područje i napravila vojnu bazu sovjetske mornarice, kao i pristanište za podmornice, čime se objašnjava zabrana prilaza.