Jedan od najboljih igrača svih vremena cijelu karijeru je pomicao granice onoga što se smatralo nemogućim, a fascinantan duel njega i Ronalda u zadnjih deset godina najveći je u povijesti nogometa. Messi je s Barcelonom osvojio sve što je mogao. I to nekoliko puta. No neutralni promatrači, ali i oni koji njegove nevjerojatne uspjehe seciraju do najsitnijih detalja, zamjeraju mu što s reprezentacijom nije napravio ništa.
Ne može se reći ništa, ali definitivno premalo za igrača kao što je on. Messi je s Argentinom igrao tri velika finala. Tri godine zaredom. Godine 2014. finale SP-a u Brazilu i 2015. i 2016. finala Copa Americe. Za pobjednika kao što je on, očekivalo bi se da je dobio barem jedno, ali nije. U Brazilu je izgubio od Njemačke, a Čile ga je dobio dvaput zaredom u finalu južnoameričkog prvenstva, i to oba puta na penale. U ovom drugom finalu Messi je promašio penal u raspucavanju i nakon poraza rekao da više neće igrati za reprezentaciju, no ipak se predomislio.
Igrati za reprezentaciju velika je čast za svakog igrača, no to u nekim reprezentacijama nosi i golem stres. Takva je i Argentina u kojoj se priznaje samo titula i svaki se igrač gleda kroz prizmu Diega Maradone sve dok netko tu momčad konačno ne odvede do titule svjetskih prvaka. Svaki posrtaj i svaki poraz, pa tako i Messijev, dodatni je minus u raspravama o najvećem argentinskom, pa i svjetskom igraču svih vremena.
Pritisak je to s kojim se i veliki Messi očito teško nosi. Do ovog u Rusiji, Messi je igrao na tri svjetska prvenstva i zabio ukupno pet golova. No svih pet zabio je u natjecanju po skupinama, a nijedan u nokaut fazi. U Njemačkoj 2006. bio je mlad i nije toliko igrao. No već 2010. imao je u vitrini četiri naslova prvaka Španjolske i dvije Lige prvaka te se očekivalo da nešto odigra.
Argentina je protutnjala kroz skupinu s tri pobjede i gol razlikom 7:1. Messi nije zabio nijedan gol, ali nije ni morao. Argentina je izgledala moćno, no Meksiko je u osmini finala sam sebe pobijedio 3:1 uz jednu asistenciju Messija. Pravi njegov nastup čekao se u četvrtfinalu protiv Njemačke u kojem se Messi, kao ni cijela argentinska reprezentacija, nije pojavio. Elf ih je pregazio 4:0, a mogao je zabiti još koji gol da su Müller i Podolski bili koncentriraniji.
Messi je ridao u svlačionici nakon utakmice, a izbornik Maradona morao ga je tješiti. U domovini je bio meta kritika jer je turnir završio bez ijednog gola i nije uspio povući momčad u najvažnijoj utakmici.
U Brazilu 2014. bio je pravi vođa. Argentina nije briljirala, ali je imala Messija koji je rješavao utakmice. Njegov drugi gol slomio je BiH u prvom kolu, u drugom je u sudačkoj nadoknadi zabio za 1:0 protiv Irana, a s dva gola je riješio i Nigerijce u 3. kolu kad je sve već bilo riješeno.
U nokaut fazi Argentina nije oduševljavala igrom, ali je bila neslomljiva u svakoj utakmici. U osmini finala Messi je namjestio gol Di Mariji u 118. minuti protiv Švicarske, istim rezultatom Higuain je riješio Belgiju u četvrtfinalu, a u polufinalu su na penale izbacili nesretne Nizozemce. U finalu Messi nije došao na utakmicu. Promašio je dvije velike prilike i Argentina je izgubila golom Götzea u sudačkoj nadoknadi.
Ove godine u Rusiji cijeli svijet mu se doslovno rugao nakon debakla protiv Hrvatske kad je, što ne priliči velikom sportašu, bez da je stisnuo ruku ikome od hrvatskih igrača sam odšetao u tunel. Argentina je bila na rubu ispadanja i bilo što osim prolaska u zadnjem kolu protiv Nigerije bila bi nacionalna tragedija.
No ukazao se Messi koji je fantastičnim golom načeo Nigerijce, da bi ga četiri minute prije kraja od linča spasio Marcos Rojo. Branič mu je kupio još jednu šansu, vjerojatno zadnju da bude najveći igrač svih vremena. Osvoji li Messi s Argentinom ovo Svjetsko prvenstvo, ta rasprava vjerojatno će biti završena za sve vremena. Samo nije to tako jednostavno. Na velikim natjecanjima često ne pobjeđuje logika. Puno toga se nekome poklopi, bude i sreće pa Europski prvak postane Grčka ili pretprošle godine pomalo senzacionalno Portugal.
Argentina neće moći postati svjetski prvak bez Messija, a Messi vjerojatno neće dobiti drugu šansu nakon ove. U Kataru 2022. godine imat će 35 godina i teško je, gotovo nemoguće očekivati da će i tada biti u reprezentaciji, osobito nakon što je 2016. rekao da više neće igrati pa se predomislio. Nema tog igrača od kojeg se očekuje i od kojeg se može tražiti da osvoji Ligu prvaka, a kamoli svjetsko prvenstvo. No ako pitate Argentince, Messi mora biti svjetski prvak. Od njega se to očekuje.
Sve nokaut faze koje je igrao dosad nije odigrao na nivou, a nije zabio nijedan gol. Neki će reći da se skrivao i da je pucao pod pritiskom. I to mu nitko ne može zamjeriti. Osim Argentinaca. Došlo je vrijeme da Messi povuče reprezentaciju. Ništa im ne ide na ruku. Izbornik je, blago rečeno, čudan tip. Atmosfera u momčadi nije dobra, obrana je nikad slabija, Hrvatska im je razgolitila sve slabosti, a neki od najboljih europskih igrača kod Sampaolija sjede na klupi.
Messi je u ovoj Argentini praktički sam. On je vodio razgovor s igračima u poluvremenu utakmice s Nigerijom. Njega je Sampaoli pitao smije li u igru ubaciti Agüera. Messi je alfa i omega ove reprezentacija. No više nema vremena za skrivanje…