Jedne prilike bio sam na hadždžu i dok sam se nalazio na Mini, vidio sam grupu ljudi na obližnjem brdu. Popeo sam se do njih i ugledao nekog mladića, bijelog tena i izrazito lijepa lica, kroz koje je probijalo žutilo. Bio je veoma mršav. Ljudi koji su bili s njim pridržavali su ga. Ja sam ih upitao: “Zašto ga pridržavate?” Rekli su mi: “Bojimo se da sebi ne učini nešto što će ga uništiti.” Ja sam ga čuo kako im govori: “Pustite me da udišem vjetar iz Nedžda.” Upitao sam: “Ko je ovaj?” Rekoše mi: “Kajs b. El-Meluh, Medžnun Lejla (zaljubljenik u Lejlu iz Nedžda).” Neko od njih mi reče: “On te ne poznaje, pa da li bi mu se malo približio i kazao mu da si došao iz Nedžda, pa da ga obavijestiš o Nedždu?” Ja sam mu se primakao, a ovi mu rekoše: “Kajse, ovaj je čovjek došao iz Nedžda.” Kajs je toliko uzdahnuo da sam pomislio kako će mu se jetra raspasti. Zatim je počeo pitati o tom i tom mjestu, o toj i toj dolini. Dok sam mu ja o tome govorio, on je plakao.
Da bi supruga privukla pažnju svoga muža na sebe i na ono što govori, trebala bi da razgovara o stvarima i temama koje muž voli. Tada će razgovor između njih dvoje biti uzbudljiv i poticajan, a muž će uživati u razgovoru sa svojom suprugom.
Nevfel je rekao: “Vidio sam Medžnuna kako se nag igra sa pijeskom, kako kažu, pamet izgubio. Primakao sam mu se i obratio, a on mi poče pričati o nekoj drugoj temi. Neko od njegovih mi reče: ‘Ako želiš da ti priča kako treba, spomeni mu Lejlu.’ Upitao sam ga: ‘Voliš li Lejlu?’ On mi reče: ‘Da.’ ‘Pričaj mi o njoj’, rekoh mu. Kajs poče da recituje stihove o njoj, tako da smo zadugo pričali.”
Traganje za temama koje će potaknuti pažnju muža, dovest će do toga da će muž uživati u razgovoru sa ženom. Ako i bude odbijao razgovor, te teme će ga privući kao što magnet privlači željezo i osjećat će se opušteno.
Ovakav način razgovora okupit će srca drugih ljudi oko tebe. Kada je Uzvišeni Allah poslao Musaa, alejhis-selam, faraonima, sihr (magija) i natprirodne pojave bile su ono što je privlačilo pažnju ljudi. Zato je Musau, alejhis-selam, kao mudžiza (dokaz poslanstva) dat štap koji se pretvarao u veliku zmiju. Ovaj uzbudljivi i privlačni dokaz ostvario je Musaovu želju i cilj. Naime, okupio je sve stanovnike Egipta, bez obzira na stalež, na velikom trgu, u danu njihovog praznika i trijumfalno pokazao i dokazao Musaovo, alejhis-selam, poslanstvo.
Također i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, data je mudžiza koja je privukla i zaplijenila pažnju i osvojila srca tadašnjih Arapa, koji su iznimno cijenili pjesničke i retoričke sposobnosti, toliko da su gotovo sve svoje društvene aktivnosti ispunjavali recitiranjem stihova i pokazivanjem retoričkih sposobnosti. Ta mudžiza bio je Kur’an rječiti. Oni su se počeli međusobno savjetovati da ne slušaju Kur’an i svako ko bi ulazio u Mekku također je bio upozoren da ne sluša Kur’an. Neki od njih su u uši stavljali pamuk kako ne bi čuli Kur’an. Ebu Džehl, kao najžešći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, neprijatelj, kada bi utonuo u noć, ne bi mogao dugo ostati u kući a da ne izađe slušati Kur’an. Izlazio je noću do mjesta gdje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao i sjeo bi gdje ga niko ne bi vidio. Tako su iste noći učinili i Ebu Sufjan, kao i El-Ahnes b. Šurejk, a da nijedan od njih nije znao za drugog. Šta ih je to okupilo oko onoga prema kome su ispoljavali neprijateljstvo? Okupilo ih je ono što je pobudilo njihovu pažnju – vrhunac pjesništva – Kur’an.
Dakle, pobuđivanje pažnje može dovesti do toga da muž u mnogim pitanjima promijeni svoje mišljenje i stav, što žena u drugim okolnostima ne bi mogla postići. U godini primirja na Hudejbijji, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je da obavi ’umru. Kurejševići su na pregovore poslali čovjeka iz plemena Benu Kinane, da pregovara sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga odvrati od obavljanja ’umre. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio ovoga čovjeka – a on, sallallahu alejhi ve sellem, bio je natprosječno inteligentan – znao je kako da dođe do njegove duše.
U tom trenutku Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je ashabima, kojih je bilo hiljadu i četiri stotine: “Ovaj čovjek pripada narodu koji poštuje prinošenje žrtve, stoga dovedite pred njega naše kurbane.” Na ovaj način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, privukao je pažnju ovog čovjeka, pridobio njegovo srce i naklonost. Tako se pregovarač iz Kinane vratio Kurejševićima, i ne samo da nije pregovarao sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, nego je čak stao u njegovu odbranu.
Ne postoji nikakva zapreka u tome da žena istraži koji su to hobiji njenog supruga i da to iskoristi i inicira razgovor sa njim, a zatim od njegove sestre ili rodice sakupi informacije vezane za taj hobi, ili kupi knjigu koja o tome govori, kao što je lov, vrste riba i tome slično. Isto tako poželjno je i preporučljivo da neko vrijeme provede u čitanju te knjige, a zatim ispriča mužu ono što je pročitala, jer žena kupi knjigu koja govori o njenom poslu i sate provodi čitajući je samo da bi zaradila nešto novca. Posvećivanje pažnje porodičnom životu i sklonostima bračnog druga treba da joj bude važnije i potrebnije od toga da sa mužem razgovara o svojoj direktorici na poslu ili o svome bratiću, što samo može izazvati zlovolju kod muža, koji će poželjeti da ga supruga počasti svojom šutnjom. Naravno, i muž bi trebao postupiti isto kao i žena.
Osmijeh koji je zarobio moje srce
Ona koja ne posjeduje nasmijano lice neće biti uspješna supruga, a isti slučaj je i sa mužem, jer osmijeh znači “da sam sretna što te vidim… ti ćeš me uvijek činiti sretnom, pa me nemoj ostavljati, čak i više od toga… ja te volim”. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stalno je podsticao na osmijeh, jer osmijeh spaja srca. Osmijeh nikada nije silazio sa njegovog lica, bez obzira bilo to pred ashabima ili njegovim suprugama.
Abdullah b. Haris rekao je: “Nisam vidio da se iko više smiješio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Bilježi ga Ebu Šejh)
Džerir b. Abdullah el-Bedželi rekao je: “Otkako sam primio islam, nisam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da mi se nije nasmiješio.” (Buhari)
Svaki od ashaba mislio je da je on najdraža osoba Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zbog toga što ga je stalno pred sobom viđao nasmijanog. Amr b. El-‘As došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ubijeđen u to da je on najdraži Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je upitao: “Allahov Poslaniče, ko ti je od ljudi najdraži?” “Aiša”, odgovorio je Poslanik. “A od muškaraca?”, upita ga on. “Njen otac (Ebu Bekr)”, odgovorio mu je Poslanik. On ga je opet upitao: “A poslije njega, ko ti je najdraži?” “Omer”, odgovorio mu je Poslanik. Tada je Amr b. El-‘As ušutio i ništa više nije pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Mužev osmijeh supruzi, bez ijedne riječi, mnogo joj znači. Čak štaviše, možda će na nju ostaviti i veći trag i utjecaj od samih riječi, zbog toga što riječi možda ne mogu iskazati sve što je u srcu. Zato neka ti osmijeh kaže šta ti je u srcu. Kada je neki beduin čuo da se i Allah smije, rekao je: “Nećemo ostati bez dobra od Gospodara koji se smije.” To je rekao zbog toga što osmijeh upućuje na ljubav i prihvaćenost i čini da čeznemo za onim što posjeduje osoba koja nam se smiješi.
Navikni sebe na smiješak, jer on će sigurno zarobiti njegovo srce, pa makar to i ne priznao javno. Dva brata po vjeri su se zavadila, što je potrajalo duže vrijeme. Jedan od njih dvojice kazuje o tome: “Jednog dana sam ga sreo, a on mi se nasmiješio u lice. Tada sam sebe preispitao i pokajao se zbog toga što sam ga izbjegavao, a svoju dušu sam radi toga korio. Sve što sam do tada u prsima osjećao prema njemu, nestalo je u samo nekoliko sekundi. Vratio sam se do njega i raščistili ono što je bilo među nama.” Osmijeh će dokinuti i eliminirati sve sporove i rasprave koje su se nakupile u srcu spram druge osobe i učiniti da te muž iskreno voli.
Prodavac u jednoj prodavnici video-materijala kazuje: “Punih pet godina radio sam kao prodavač video-kaseta nemoralnog i bestidnog sadržaja. Jednoga dana navratio mi je neki mladić, blistava lica i elegantan. Prišao mi je, pružio svoju ruku i toplo se sa mnom rukovao i pozdravio. Lice mu je krasio prekrasan osmijeh koji plijeni srce, uklanja nelagodnost i ruši sve psihičke barijere. Nakon toga me posavjetovao, poklonio mi neku kasetu, a zatim me ostavio i otišao. Kada sam se vratio u svoj stan, sjetio sam se osmijeha onog mladića, koji me je obradovao. Taj osmijeh me potaknuo da poslušam kasetu koju mi je poklonio. Nisam do kraja ni poslušao kasetu a već sam se u potpunosti promijenio. Uputio sam se do džamije i klanjao namaz, koji sam ostavio prije dvanaest godina, i sve kasete sam zamijenio islamskim kasetama. Sve ovo bilo je uzrokom blistavog osmijeha koji je zaplijenio moje srce. Zarobljavanje tijela može donijeti samo krivotvorenu pokornost i lažnu ljubav, dok zarobljavanje srca osmijehom donosi iskrenu pokornost i djelotvornu i strastvenu ljubav koja osvaja srce.
Osmijeh, također, licu daje dodatnu ljepotu, koja nadmašuje onu prirodnu ljepotu.
Ka‘b b. Malik, u priči o svome pokajanju, kada mu je s neba obznanjeno da mu je tevba primljena, kazuje: “Zaputio sam se i ušao u džamiju. Poselamio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a njegovo je lice blistalo od radosti. Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio radostan, lice bi mu sijalo poput mjeseca.” (Buhari)
Isto tako Enes b. Malik, radijallahu anhu, spominje svoj posljednji pogled na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je u ponedjeljak otkrio zastor svoje sobe i nasmiješio se: “Pogledao sam njegovo lice koje je bilo kao list Mushafa, lijepo i čisto, a svijet je stajao u saffovima za Ebu Bekrom.” (Buhari)
Svakom susretu sa mužem udahni dušu svojim osmijehom. Uspjeh muža i žene zavisi od sposobnosti da vladaju sobom i od nastojanja i truda da budu nasmijani pri svakom susretu. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemoj omalovažavati nijedno dobro djelo, pa makar da svoga brata susretneš vedra lica.” (Muslim)
