Glumac Pavle Vuisić važio je za nesvakidašnjeg, nepredvidljivog i živopisnog čovjeka koji nas i poslije smrti zasmijava i iznenađuje.
Prije početka glume, bavio se novinarstvom u Radio Beogradu i studirao je prava, ali umjesto advokata postao je najveći glumac domaće kinematografije, za koga je čak i legendarni Orson Wels tvrdio da je talentiraniji od njega.
Pa iako je bio jako cijenjen kao glumac nije uspio da upiše Fakultet dramskih umetnosti.
Bio je težak za saradnju, nije izbijao iz kafane i sa Ade, a sve što bi zaradio – a zarađivao je mnogo, poklonio je. Međutim, njegov testament (napisan šest godina prije nego što će umrijeti) je poput njegovih uloga i karaktera, istovremeno tužan i urnebesno smiješan.
– Testament Pavla Vuisića, rođenog od majke Radmile i oca Miša, koji dana prvog novembra 1982. godine, pri čistoj svesti i zdravoga uma sastavlja ovu poruku. Mirjani, ženi mi, sve što imam za slučaj da odapnem, ostavljam, s tim da razumno rasproda ili otuđi imovinu moju, odnosno svoju, a ako ne bude u stanju da imovinom raspolaže, da to samo sud može uraditi. Mirjana, ako poslije mene ostane, ima da me sahrani sa svim adetima i čestima crkve pravoslavne, sa šest popova da se pred mojim tijelom vide i čuju.
Sahraniti me ima u grobnicu našu, govor posmrtni ili slično da se čuo nije. Ovih šest popova, koje za inat hoću, da se ono što se oko groba radi, rade i šute.
Neka u sebi pjevaju. Pošto mislim mrijeti, što bih i onako sve ovo pisao, još da vas zamolim da mi niko nikakav govora, niti jedne riječi ne progovori, jer ću se u grobu prevrnuti i ne samo prevrnuti, već i ustati iz groba da ga noću morim i da mu, njemu i svima, koliko ih je na svijetu, je*em mater.”
Razbolio se od kancera 1988. i nakon tri mjeseca umro. Prema njegovoj želji, nije bilo ni govora ni pjesme popova, niti je iko od kolega bio prisutan. Supruga Mirjana se nije više udavala, a i danas čuva njegove stvari, piše Buka.
Evo 10 najboljih fimova Pavleta Vuisića:
