DW: Angela Merkel nas je sve iznenadila svojom politikom prema izbjeglicama. Toliko da se pitamo: šta se to dešava u njenoj glavi? Možete li nam pomoći da to shvatimo?
Richard Rogler: Gospođa Merkel je zaista jedina legitimna nasljednica Konrada Adenauera i Helmuta Kola (Kohl). Konrad Adenauer je doveo do pomirenja međunarodne zajednice sa nacističkim narodom. A Helmut Kol je – bez obzira što mu se uvijek mogu prebaciti donatorske afere i slično… – sproveo ujedinjenje dvije Njemačke.
Sada imamo ženu sa stavom i to je odlično. I takođe želim da se bar malo stidim zbog mojih kolega koji i dalje ismijavaju njen izgled. Kao prvo, nikoga ne smijemo da kritkujemo zbog njegovog izgleda, a predbacivanja da ona ne čini ništa su jednostavno zločesta. Ona je učinila mnogo.
Deset godina smo poznavali hladnu i razumnu Angelu Merkel, a sada je pokazala i srce. Je l’ to ona upravo otkriva samu sebe?
Ne. Ona je oduvijek imala srce. Svaki čovjek ima srce. I Hitler je imao srce. On je svojoj mami pisao pjesme za Dan majki a onda je ubio milione majki i djece i njihovih očeva. Srce ima svako, ali je kod nje srce odlučujuće. Ona ga pokazuje sada kada se odlučuje o ukupnoj svjetskoj situaciji.
I još uvijek je u pravu kada kaže: ako ljudi dolaze kod nas onda ih moramo prihvatiti. To je stav ranih hrišćana. Ona se time odvaja od protestantskog stava koji nema dobru istoriju. Ja samo podsjećam da su evangelisti u Hitlerovo vrijeme prvi proglasili da u njihovim zajednicama nema Jevreja. Religiozna pripadnost nije garancija da je neko dobar čovjek. Ali, ona je ‘državnik’ svjetskog formata i vjerovatno je i ta njena pripadnost jednoj hrišćanskoj zajednici podsjeća na njen humanitarni karakter.
Merkel po svojoj izbjegličkoj politici podsjeća na Lutera. “Tu stojim, drugačije ne mogu”, rekao je reformator pred svojim tužiocima u Vormsu. Objašnjava li to nepobitan i čvrst kurs njene izbjegličke politike?
To bi mogao da bude slučaj. Mislim da ona zna kako je on stajao u Vormsu kada mu je prijećeno smrću. Ali, ja Vas molim ne posmatrajte ovu ženu previše psihološki. Mi pričamo o njemačkoj saveznoj kancelarki. Mi ne pričamo o nekoj tamo predsjedavajućoj koja će da se prebaci negdje drugdje ili nekoj predsjednici fudbalskog saveza. MI govorimo o jednoj odgovornoj osobi za cijelu jednu jaku zemlju i onda se zabranjuje svaka pa i najmanja kritika, uključujući i one iz Bavarske.
Nije li zapravo kurs Angele Merkel “sama protiv svih” opasan upravo za ono što je sveto i njoj i nama: Evropa i EU?
Naprotiv. Ona u osnovi tim stavom za Njemačku brani ponos Evrope. Zahtjev da se izbjeglice moraju raspodijeliti na evropskom nivou, je jedina garantija za ovaj posao stoljeća. A ona stalno upozorava: za to bismo se u Evropi morali boriti.
U ovom trenutku je tako: vjetar se pomalo okreće. Čak i Šojble (njemački ministar finansija, Wolfgang Schaeuble prim. red.), koji o njoj ne govori najbolje jer ga je jedanput spriječila da postane njemački predsjednik, počeo je polako da govori: “Ljudi, ako ne riješimo izbjegličko pitanje i ne učvrstimo unutarnjemačke i evropske granice, doći će do potpunog raspada sistema”. I to je to u osnovi.
Nisam mogao ni da zamislim da mi ova žena uopšte može biti draga, ali ona je u ovom trenutku svjetlost Evrope.
Hoće li Merkel onda na kraju poći za rukom nešto veliko: održati i nadalje otvorene granice, EU nametnuti obaveze i tako spasiti Evropu?
Do toga će sigurno doći, vjerovatno za dvije tri godine će i drugi shvatiti da nam treba Njemačka sa ovom ženom.
Richard Rogler (67) jedan je od najpopularnijih njemačkih kabaretista. On je vanredni profesor na Univerzitetu za umjetnost u Berlinu.
