Jure Ravić čovjek je kojeg u fudbalskom miljeu mnogi znaju. Radio je za Wolfganga Fahriana, danas 78-godišnjaka, nekad utjecajnog njemačkog menadžera, u Hrvatsku je doveo brojne fudbalere, ali ne samo nogometaše. Specijalizirao se za trgovinu sa Makedonijom.
No, Jure Ravić na Maksimiru 13. maja 1990. godine nije bio menadžer nego – redar.
– Ja sam onaj redar u bijeloj košulji. Svake se godine na taj datum gledam na televizijama na snimkama, tako je bilo i ovaj put, na 30. godišnjicu. Netom nakon što je Boban udario milicajca – javio nam je Ravić.
O 13. maju 1990. u Zagrebu, ne samo na stadionu, jer neredi su u gradu počeli ujutro, vjerovatno je sve rečeno, Ravić se do sada nije oglašavao. Sad kaže:
– Ponukalo me što je ove godine tim zbivanjima, kontekstu i posljedicama posvećena velika pozornost. Cijeli sam taj dan bio u Maksimiru s Jožom Čačkovićem, pokojnim Nikolom Markovićem i ljudima koji su u to doba radili u Dinamu. Moj je posao bio osiguranje momčadi kod tunela kroz koji vodi od svlačionice do terena. Pazio sam na igrače obje ekipe koliko sam mogao. Kad je počela tučnjava, Arkan je naredio da igrači Zvezde odu u tunel, pa u svlačionicu. Vidio sam da je Arkan naoružan, da ima pištolj ispod sakoa. No, igrači Zvezde su bili u strahu. Dragan Piksi Stojković se tresao, a ja sam prišao Robertu Prosinečkom i rekao mu: “Ne boj se, ti si naš, tebi neće nitko ništa!” I on je bio uplašen – govori Jure.
Jure Ravić sn arhiva
Zvonu su htjeli uništiti
Kako ste se našli kraj Bobana, u žarištu zbivanja
– Uletjeli smo tamo, jer je milicija htjela odvesti Bobana, nismo ga dali. Josip Kuže je tu odigrao najveću ulogu. Mi svi ostali koliko smo mogli. Kasnije sam išao na Općinski sud u Zagrebu, svjedočio sam za Bobana. Srećom, ta država Jugoslavija brzo se raspala pa je proces prekinut, inače nisam siguran kako bi Zvone prošao što se tiče presude. Htjeli su ga strpati u zatvor. Suci su bili jugoslavenski. Rekao sam da Boban nije kriv. Zvone je bio mladić, tek je počeo živjeti, a mnogi su ga željeli uništiti. To je bio dan u kojem je milicija čuvala Zvezdine navijače i tukla Hrvate. I ja spadam među one koji smatraju da je zapravo već tada na neki način počeo rat.
U jednom drugom procesu, u Nogometnom savezu Jugoslavije Boban je kažnjen s devet mjeseci zabrane igranja, što je kasnije preinačeno u četiri mjeseca. Mada su pojedini zazivali doživotnu suspenziju. Tako se na teren vratio u oktobru 1990. godine i igrao za Jugoslaviju u finalu Europskog prvenstva U-21. Izgubila je od Sovjetskog saveza. Te dvije utakmice igralo se kod kuće i vani, bile su jedan od argumenta za javnost čovjeku koji ga je spasio od težih sankcija.
– Najviše mu je pomogao pokojni Miljan Miljanić. On je volio Zvonu, a bio je autoritet u Beogradu i NSJ. To vrijedi ponoviti – rekao je Ravić o toj temi.
Gvozdena dovezao iz Makedonije u gepeku
Ponudio je i brojne anegdote iz nogometnog svijeta. Objavit ćemo samo jednu:
– Ja i Goce Popov, nekadašnji makedonski nogometni sudac, dovezli smo 1995. u Dinamo Ivicu Gvozdena u gepeku, bez ikakvih papira iz Makedonije. Takva su bila vremena. Gvozden je ostao zapamćen što je u debiju s Hajdukom bacio Ivicu Mornara po atletskoj stazi.
I brzo nestao iz Dinama, za razliku od 13. maja 1990., koji je ostao priča za vječnost.
