u Badnju večer uoči Božića, Nijemci u svojim rovovima oko belgijskog grada Ypresa počeli su kititi svoje božićne jelke. Stavljali su svijeće oko svojih utvrda i u tišini pjevali pjesme. Za njima su počeli pjevati i Britanci. Nakon nekoliko minuta počeli su se dovikivati i čestitati jedni drugima Božić.
“Jeste li iz Warwickshirea”, pitao je jedan njemački vojnik Britance koji su u tom trenutku prestali sa pjesmom.
Nekoliko trenutaka trajao je totalni tajac. Niko nije progovarao. Onda je njemački vojnik ponovio svoje pitanje. Ubrzo je uslijedio odgovor Britanaca.
“Dođi pa vidi”, bio je odgovor koji je nasmijao vojnike u oba rova.
“Naći ćemo se na pola puta i ponijet ćemo vam cigare”, predložili su Nijemci.
Nije prošlo dugo vremena prije nego su se našli na ničijoj zemlji gdje su razmjenjivali poklone, cigarete, alkohol, hranu, ali i neke odjevne stvari kao što su dugmad i kape. Artiljerija u toj regiji naprasno je prestala sa pucanjem. Božićni duh pomirio je zaklete neprijatelje koji su samo nekoliko sati prije jedni druge držali na nišanu.
“Našao sam se sa kapetanom 134. Saksonskog korpusa koji je bio potpuno naoružan. Pokazao sam na njegov pištolj i torbicu. On se samo nasmiješio i, kad je vidio da nisam naoružan, rekao je da je sve uredu. Rukovali smo se, dogovorili 48-satno primirje i vratili se u rovove”, piše Robert Hamilton, kapetan Kraljevskog bataljona iz Warwickshirea, u svom ratničkom dnevniku.
Da ih je u tom trenutku vidio neko od visokopozicioniranih njemačkih ili britanskih oficira, vjerovatno bi im se sudilo na vojnom sudu. Međutim, dvije zaraćene strane otišle su i korak dalje. Odigrali su nogometnu utakmicu. Rezultat je na kraju glasio 3:2 za Nijemce.
“Bio je ovo sretan i veoma neobičan Božić, ali sam nakon ponoći udvostručio broj stražara”, dodaje u svom dnevniku.
Već sutradan ponovo su počeli pucati jedni na druge. Tokom Prvog svjetskog rata bilo je još sličnih primirja, ali ovo što se desilo između rovova belgijskog grada Ypresa je presedan u ratovanju.
