Da su nas romantični filmovi načisto upropastili pokazuje i ovaj, najsvježiji primjer prosidbe iz Zrenjanina u Srbiji.
Ne znamo za vas, ali mi više ne znamo nikog iz bliže ali i dalje okoline ko nije prosidbu obavio na neki “neuobičajen i romantičan” način. A kako se svi prose na utakmicama, trgovima, putovanjima i sličnim mjestima, ispade da je najobičnija intimna prosidba rezervisana samo za zaljubljeni par, a ne za još hiljade posmatrača, postala čista egzotika.
Grandiozni gestovi nisu uvijek odgovor na sve, i to što je prosidba upriličena tako da odgovara usiljenim standardima koje su nam nametnule treš romantične komedije ne znači da će i utisak biti podjednako grandiozan.
Svako sa trunčicom empatije prosto neće znati gdje da pogleda od neprijatnosti. Teško vam je zbog djevojke koja se premješta s noge na nogu i koja u jednom trenutku zavapi “čovječe” i krene da bježi od muke, a teško vam je i zbog njega koji “vergla li vergla”, a nigdje suza radosnica i vrištanja, a svi znamo da pravila romantičnih filmova nalažu makar jedan dobar vrisak propraćen suzicama.
I pravo da vam kažemo, jedino iznenađenje u cijeloj ovoj priči je to što je na kraju palo “da” iako je govor tijela buduće mlade odavao da svim silama želi da pobjegne odatle. A kladimo se da znamo i zašto – garantovano nije želela srce od ruža u centru grada, kameru i romantičan govor koji posmatraju svi nepoznati ljudi koji su se u tom trenutku pukim slučajem zatekli na mjestu zbivanja.
I neka ovo posluži za nauk svima koji se pripremaju da zaprose svoje voljene osobe: prekinite da prepisujete scenario iz ljigavih filmova i serija i zaprosite ženu (ili, što da ne, čovjeka), na način koji je u skladu sa vašim ličnostima i stilom života i veze. Ovako ste samo sebi priuštili uspomenu koja će vas proganjati u noćnim morama celijog života, a trebalo bi da to bude uspomena koju čuvate i koju premotavate u glavi kada vas za par godina spuca bračna kriza pa se zapitate “a što sam se uopšte ženio/udavala”.
U komentarima širom interneta ljudi masovno žale momka koji se “potrudio” a ona, vještica jedna, ni da se osmjehne. I sada vam je valjda jasno zašto se nije ni osmjehnula a ni zaplakala (iako vjerujemo da je bila bliža ovom drugom scenariju). Dobro se i držala!
