da siđu sa bine, ugase se reflektori… estradni umjetnici vraćaju se u stvarnost. Većina vješto osmjehom i pjesmom prekriva ono s čim žive među svoja četiri zida. Nihada Kapetanović, pjevačica iz Kiseljaka koja jede estradni hljeb još od 1983. godine, uvijek raspjevana i nasmijana, prošla je težak životni period.
Dosta toga i dalje čuva u sebi. Da je njen život nekada bio itekako surov, govori u svojoj ispovijesti za naš magazin.
Depresivno stanje
Ovu pjevačicu koja je prošle nedjelje proslavila 50. rođendan, bolje smo upoznali tokom ZMBT, muzičkog takmičenja Hayat TV. Nedavno se na nagovor „Grandove“ produkcije pojavila u showu „Nikad nije kasno“. Svojim nastupom Nihada je pokazala šta je to iskustvo. Briljirala je vokalno, ali i scenski. U momentu i zaplakala, gledaoce natjerala na suze… Taj, kao i mnoge druge nastupe, posvetila je svom pokojnom suprugu Zoranu koji se ubio 23. jula 2014. godine.
Dok je pjevala na „Grandovoj“ sceni pogledala je prema gore jer, priča gotovo kroz plač, imala je osjećaj da je Zoran gleda, podržava, smješka joj se… Još ne može podnijeti da ga nema, da život mora nastaviti bez čovjeka koji joj je bio najveća podrška…
– Mjesec dana prije ubistva pao je u tešku psihičku depresiju. Stalno je ponavljao kako će se ubiti. Mislila sam da ne želi više sa mnom živjeti, da možda ima ljubavnicu… Sve je porekao govoreći mi kako tako ne mogu razmišljati jer zna koliko me voli. Znala sam, ali… – počinje Nihada svoju tešku priču.
Predložila mu je da na nekoliko dana odu u mjesto Brnjaci koje se nalazi u blizini Kiseljaka gdje je kuća njegovih roditelja. Tišina je, malo će se zabaviti radovima u bašti, da ga pokuša iščupati iz takvog stanja…
– Kada smo trebali kući on je rekao da će još ostati, da ja idem. Sutradan sam ga zvala, nije se javljao. Komšije su mi kazale da su ga vidjeli kako nešto radi oko kuće. Poslije opet se ne javlja pa sam otišla do te kuće. Ispred je bilo nekoliko vozila, puno ljudi… Nisam znala šta se dešava. Prizor koji sam zatekla u sobi nikada ne mogu zaboraviti! Našla sam ga mrvog, u lokvi krvi, sa puškom u ruci. To mi je oduzelo pola života – sa suzama u očima govori Nihada.
I danas priča o velikoj ljubavi u kojoj su živjeli, iz koje su se rodile dvije prekrasne kćerke: Slađana i Sanela. Zbog toga je bole priče koje je slušala nakon Zoranove smrti.
– Nisu me prestajali nositi po ustima. Ogovarali su me kako me nije sramota pjevati 40 dana nakon njegove smrti, da ga nisam poštovala… Fuj! A, niko me nije pitao imam li od čega hraniti djecu – govori Kapetanović.
Istina, naglašava, bilo je nekoliko njegovih prijatelja koji su dolazili, nudili pomoć… To im ne može zaboraviti.
I otac i majka
– Većina drugih se neljudski ponijela prema meni! Nisu me pustili da kako treba dođem sebi nakon svega što se desilo, a već su „ispirali usta“ mojim imenom. To su one lokalne mahaluše koje ne znaju pomesti ispred svojih vrata, a bave se tuđim životima. Ne razumiju kako je teško biti i majka i otac u isto vrijeme – ne krije Nihada.
Njena ljubav prema Zoranu nikada neće prestati. Svaki put kada pjeva, sjeti se njega.
– Za vrijeme ZMBT stalno je bio uz mene. Pa, eto i sada na „Grandu“ dok sam pjevala tražila sam ga negdje u publici, ali nevjerovatan osjećaj desio se tokom nastupa. Vjerujte kao da me dozvao, da pogledam gore… Imala sam osjećaj da me posmatra i bori – priča pjevačica.
U show „Nikad nije kasno“ nije se ni prijavljivala. Nazvali su je iz rpodukcije i molili da se pojavi na takmičenju.
– Ranije sam se prijavila na „Zvezde Granda“ i prošla dalje. Kada sam se trebala pojaviti na snimanju, razboljela sam se i nisam otišla u Beograd. Godinu poslije nazvao me Ivan iz produkcije i pozvao u „Nikad nije kasno“. Odbijala sam i na kraju pristala jer su mi svi iz „Granda“ govorili da ne trebam prokockati tu priliku i da bih se trebala pojaviti. Sada se nimalo ne kajem zbog toga. Pobrala sam sve pozitivne reakcije nakon nastupa i sigurna sam da ću se plasirati u sami vrh tog takmičenja – Nihadina su očekivanja.
Zovu me na sve strane
Mada se puno ne eksponira u medijima, Nihada je više nego zadovoljna poslom, pozivima…
– Ne žalim se. Živim od pjevanja i može se živjeti. Nikada nisam ni tražila puno. Stalno me zovu, najviše da pjevam na svadbama, restoranima… Zovu me na sve strane i najvažnije od svega je što mi ljudi vjeruju i znaju da sam dobra u tom poslu. Baš kao da mi je 25 godina – smješkajući se priča pjevačica.
